Predstavljena Monografija Sarajevo u 17. stoljeću, stoljeću sjaja i praha

Monografija „Sarajevo u 17. stoljeću“ autora dr. Muamera Hodžića predstavljena je u Sarajevu u Rektoratu Univerziteta.

Značaj djela tim je veći što je 17. vijek Sarajeva bio dosad slabo dokumentovan u bosanskohercegovačkoj historiografiji, najviše zbog stradanja grada u zloglasnom pohodu Eugena Savojskog oktobra 1697. godine, kada su značajno uništeni i arhivski materijali.

Monografija je rezultat trinaestogodišnjeg istraživanja ne samo na temelju dostupnih sarajevskih izvora, već i podataka iz Dubrovnika, Istanbula, Ankare, Beča, Venecije i Drezdena.

– Na osnovu toga, kao i podataka iz savremene stručne literature, nastojali smo napraviti historijsku rekonstrukciju Sarajeva 17. stoljeća, kada je ovaj grad bio jedan od najvažnijih upravno-administrativnih, urbanih, političkih, ekonomskih i kulturnih središta na zapadnim granicama Osmanskog carstva. Poseban fokus u Monografiji je na sarajevskih mahalama, nastojali smo ih identificirati više od stotinu, njihove osnivače i raspoređenost. Da bismo olakšali čitaocu kretanje kroz sadržaj, priredili smo kao dodatak i kartu s vidljivom prostornom raspoređenošću gradskih mahala – rekao je autor novinarima.

Osim priče o urbanoj strukturi grada, on je u Monografiji pažnju posvetio i demografskoj slici čija glavna karakteristika je multikonfesionalnost, kao i značajnim ličnostima iz tadašnjeg kulturnog, privrednog i vjerskog života.

Budući da je tadašnje Sarajevo bilo jedno od najznačajnijih privrednih središta na navedenom području Carstva, predstavljeni su Čaršija i zanati zastupljeni u njoj, trgovačke veze do kojih je dopirala roba u gradovima na objema stranama Jadranskog mora.

Po autorovim riječima, svi navedeni činioci uticali su značajno na urbani razvoj grada, oblikovanje društvene svakodnevice čiji nagli prekid je uslijedio oktobra 1697. iznenadnim napadom princa Eugena Savojskog koji je spalio do temelja veći dio urbane jezgre.

Zbog ovog katastrofičnog događaja što hronološki zaokružuje 17. stoljeće, autor je razmišljao da naslov Monografije bude ‘Stoljeće sjaja i praha’, ali je na koncu prevagnuo sadašnji naziv.

„Sarajevo u 17. stoljeću“ je djelo u izdanju Orijentalnog instituta Sarajevskog univerziteta.

Naučni savjetnik u Institutu dr. Aladin Husić ističe da je 17. stoljeće nedovoljno istraženo, pa ova monografija popunjava prazan prostor koji se odnosi na historiju Bosne i Hercegovine, posebno Sarajeva. Mozaik je sklapan od izvora preostalih nakon pogroma 1697., razasutih diljem Bosne i Hercegovine i izvan nje.

– Ono što je Sarajevo doživjelo krajem sedamnaestog stoljeća, doživjelo je i krajem dvadesetog. Promocija Monografije priređena je upravo u maju jer je to mjesec u kom je osnovan ali i stradao Orijentalni institut krajem 20. stoljeća, isto kao što su bezmalo tri stoljeća prije, na meti rušitelja bile kulturne ustanove, biblioteke, arhivska građa i sve što je svjedočilo našu opstojnost i kontunuitet na ovim prostorima. Iz tih razloga je vrlo važno da sadašnje i buduće generacije mogu da se upoznaju s onim što se događalo prije i kako je tekao razvoj Sarajeva – rekao je Husić.

Dr. Muamer Hodžić, viši naučni saradnik u Orijentalnom institutu, priredio je Monografiju „Sarajevo u 17. stoljeću“ na 458 stranica, u pet poglavlja, kao nemjerljiv doprinos kulturi sjećanja, rečeno je između ostalog tokom današnje promocije.