Film Jedite, molite, volitekod Džulije Roberts nije se gledao samo film, već talas ženskog buđenja kroz priču koja se prepoznavala u stomaku, u grudima i u onom tihom unutrašnjem šapatu: „Znam da nešto nije u redu, ali ne znam šta još“.
Možda je zato i dirnuo toliko žena, jer nije pričao o egzotičnim putovanjima, već o nečemu mnogo kompleksnijem i jednostavnijem u isto vreme – o hrabrosti da napustiš poznato i kreneš ka sebi, čak i kada to znači da privremeno izgubimo sve na šta smo navikli i što nas definiše. “Pa, ako Julia to može, zašto ne možete i vi?!”
Pošto je to unutrašnje buđenje dovelo do promene u mojoj životnoj priči, želeo sam da napravim “mini verziju filma” i tako je nastao prošlogodišnji film. povlačenje na Braču Jedite, molite, volitekoji se nastavlja i ovog ljeta!
Za mene Brač nije samo mjesto, već prostor u kojem sam i sam prolazio kroz svoje tišine, svoje borbe, svoje rastavljanje i sklapanje, uz prisustvo i ljubav mog Duhovnog Učitelja, kao i sa prirodom, koja tu nije ukras nego živa sila koja te vrlo brzo uči da je ne možeš kontrolirati, već joj se samo prepustiti. I možda je zato sve postalo jasnije, jednostavnije i nekako istinitije.
Kada smo u svom potencijalu, sve je lako i uz podršku!
I baš tako, na tom mjestu nađoh kamenu kuću izolovanu “od civilizacije”, sa bazenom koji ima najljepši zalazak sunca, sa maslinikom koji te grli, sa malom baštom koja te hrani, i posebnom tišinom koja nije prazna već puna. Ideja da se žene dovedu tamo, na nekoliko dana, rodila se iz ove popunjenosti izlaze iz svojih života koji su često puni svega – osim njih samih.
Jedite, molite, volite je ime, ali zapravo proces. Jutro počinje jednostavno, bez žurbe, uz zvuk zvona i jutarnjeg sunca, lagano razbuđujući tijelo laganim pokretima, istezanjem i disanje koji polako vraća pažnju na tijelo. Bez očekivanja, učimo da uživamo i ponovo upoznajemo tijelo, dok pozadinska muzika i napjevi drže prostor. I već tu nešto počinje da se otvara, jer telo vrlo brzo prepozna kada može da se opusti i diše.
Zaposlene žene joga i stretch.Shutterstock.com
Hrana je makrobiotička, lagana, čista, pripremljena na način da hrani i ne opterećuje. Kroz kreativnost i slobodno vrijeme učimo kako se hraniti zdravo, a žene često dožive tihi pomak jer shvate koliko su bez dodira sa sobom čak i kroz najosnovnije stvari poput prehrane i koliko povratak jednostavnosti, zapravo, povratak osećaju života.
Tokom dana plivamo, ronimo, šetamo uz more, pričamo, ali ne onako kako inače pričamo u svakodnevnom životu, već iskrenije, sporije, sa više slušanja i osjećaja šta izlazi iz nas. Čitamo priče i pjesme, pjevamo, a ponekad samo sjedimo u tišini, a ovo zajedničko prisustvo počinje stvarati neku vrstu nevidljive mreže u kojoj niko nije sam, ali niko nije izgubljen u drugom. Naravno, kako bismo bez zvuka magičnih instrumenata, pa se najčešće večer pred spavanje odvoji za potpuno usklađivanje, uz vibracije gonga i zvučnih zdjela.
A onda dolaze trenuci koji su možda najvažniji, oni u kojoj žena susreće samu sebe, bez uloga. Bez potrebe da bude dobra, jaka, organizovana, nasmijana, funkcionalna, samo ona. I to se često dešava povlačenje i tu je – nježno uklanjanje slojeva, emocionalnih barijera i blokada, oslobađanje tenzija koje su se nakupljale godinama i povratak jednostavnoj istini da je ona ispod svega postoji cjelina koja nije izgubljena, već samo pokrivena.
Shutterstock.com
Jedite, molite, volite u tom smislu nije program nego podsjetnik: da jedenje znači povratak u tijelo, molitva znači povratak značenju i tom tihom unutrašnjem osjećaju povezanosti sa nečim većim od nas, a voljeti znači – toliko toga što se riječima ne može iskazati koliko se može osjetiti, pokazati i doživjeti kroz lično iskustvo!
A možda najvažniji dio svega je upravo to da se ništa ne forsira, ništa se ne očekuje, ništa se ne „postiže“, već se dozvoljava da se dogodi, u kontaktu s prirodom, sa drugima i sa samim sobom, kroz moje vodstvo, koje nije kontrola već držanje prostora. I kada žene odu sa Brača, ne odlaze kao neko novo, nego kao neko ko se vratio sebi, makar malo, bar nježno, bar… Ali dovoljno da znaju da to mjesto postoji u njima i da mu se uvijek mogu vratiti.
Jeste li spremni pronaći to mjesto?
Čekam te!
Ana
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
