Čekaju godinama da se vrate, država nema reakcije

SARAJEVO – Više od 100 državljana BiH koji su završili u sirijskim kampovima godinama prolazi kroz pakao, a u kakvoj se neizvjesnosti nalaze najbolje govori podatak da se posljednje spašavanje dogodilo krajem 2019. godine.

Dok druge zemlje, poput Švicarske, pokušavaju iskorijeniti svoje građane, uključujući i one porijeklom iz Bosne i Hercegovine, naše institucije (ne) postupaju po principu “ne brini, pređi na nekog drugog”.

• Više od 100 državljana BiH već godinama boravi u kampovima u Siriji
• Posljednja repatrijacija obavljena je 2019
• Institucije bez konkretnih koraka uprkos međunarodnim obavezama
• Slučaj jedne porodice iz Bosne i Hercegovine otkriva tešku svakodnevicu u logorima

“Od 2019. godine na stolu je ponuda da se svaka država zainteresuje za svoje građane, odnosno da preduzme određene aktivnosti. Ostalo je samo da je tadašnji ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić obećao da će sigurnosne institucije izvršiti sve provjere sigurnosnog rizika za BiH i da će se na osnovu toga poduzeti određene aktivnosti. Nakon toga, nema više ni interesa naše zemlje, niti postoji obaveza takve informacije, niti je to obaveza naše zemlje”, rekao je. institucija da se brinu o svojim građanima”, kaže Denis Hadžović, predsjednik Centra za sigurnosne studije BiH.

Prema njegovim riječima, čeka da država pokrene neke procedure jer je sve ostalo na obećanjima.

“Nemoralno je za građane koji očekuju inicijative. Vidimo da su njihovi bližnji zainteresovani, traže informacije, ali nakon Nešićeve izjave, barem nisam vidio nikakvu aktivnost u javnom diskursu”, ističe Hadžović za “Nezavisne novine”.

Složen proces repatrijacije

Stručnjak za sigurnost Safet Mušić ističe da je spašavanje i vraćanje državljana BiH iz sirijskih logora izuzetno složen bezbjednosni, pravni i logistički proces za državne institucije.

“Ti kampovi, posebno kamp Al-Hol, nalaze se u nestabilnom području pod kontrolom kurdskih Sirijskih demokratskih snaga, što zahtijeva koordinaciju sa nekoliko međunarodnih aktera”, rekao je Mušić.

Za vlasti u BiH, dodaje, to znači saradnju sigurnosnih agencija, diplomatskih kanala, ali i organizaciju transporta, sudskih procesa i naknadnu deradikalizaciju povratnika.

“Situaciju dodatno komplikuje šira regionalna nestabilnost na Bliskom istoku i promjena sigurnosne situacije u Siriji. U takvim uvjetima svaka operacija repatrijacije zahtijeva pažljivo planiranje, diskretnu međunarodnu saradnju i procjenu sigurnosnih rizika. Upravo zbog toga su takve operacije rijetke, a vremenski jaz između njih je često dug”, rekao je Mušić za “Nezavisne novine”.

Podaci o građanima BiH u kampovima

Prema prošlogodišnjim podacima Ministarstva sigurnosti BiH, u izbjegličkim kampovima i pritvorskim jedinicama Al Hall i Roj na sjeveroistoku Sirije bila su 52 punoljetna državljana Bosne i Hercegovine, 22 muškarca i 30 žena, sa 66 maloljetne djece.

Posljednje spašavanje zabilježeno je 19. decembra 2019. godine, kada su iz Sirije vraćeni državljani BiH, njih ukupno 25 – sedam muškaraca, šest žena i 11 djece, te jedno dijete bez pratnje.

Šokantna priča iz sirijskog kampa

Ovih dana stiže iz Sirije potresna priča o porodici porijeklom iz Bosne i Hercegovinegde majka i ćerka žive u šatoru poslednjih nekoliko godina. Oni su u takozvanom kampu za “neveste IS”, koji bi trebalo da pređe pod kontrolu vlade u Damasku.

Riječ je o tridesetšestogodišnjoj Selini B. (ime promijenjeno za potrebe teksta) i njenoj osmogodišnjoj kćerki, državljankama Švicarske.

Inače, Selina B. je udata za Aziza B., dugogodišnjeg borca ​​Islamske države (IS) i oboje su iz Bosne i Hercegovine. Obojica su živjeli u Lozani, ali su otišli 2015. da bi se pridružili Islamskoj državi.

Djevojka zna samo za život u logoru. Međutim, iako su švicarski predstavnici posjetili Selinu B. i pokušali joj pomoći, ona se očigledno ne želi vratiti u Švicarsku, čak i kada bi to bilo moguće.

Živi u kamenoj pustinji, u kampu za žene boraca IS. Ovdje živi 23.000 žena sa djecom iz oko 50 zemalja, koje se godinama ne vraćaju.

Neizvjesna sudbina porodice

Selinino dijete, sada ima osam godina, poznaje samo svakodnevni život logora pod stražarskim kulama. Šta će biti s njima kada kurdski SDF preda kontrolu nad kampom snagama sigurnosti Damaska? Ako se logor Roj raspusti i oni puste – gdje će se Selina vratiti: u Švicarsku ili Bosnu i Hercegovinu?

Selina odbija da razgovara sa švajcarskim novinarima. Njene “komšije” iz logora kažu da je povučena.

„Kloni se, ne druži se sa drugima“, kažu druge žene koje žive u njenoj blizini.

Novinari su došli do njenog šatora, ali se nisu usudili da uđu. To je bilo tačno, jer se Selina iznenada pojavila i jasno rekla: “Ne želim da pričam s tobom.”

Na pitanje kako je, odgovorila je prilično agresivno: “Jesi li me razumela? Ne želim da pričam sa tobom”, a onda je energično zatvorila “vrata” šatora i povukla se. Od njene ćerke nema ni traga. Kurdski čuvari kažu da dijete dugo niko nije vidio ni čuo. Uprava kampa ponavlja ono što je godinama govorila: “Klonite se Švajcarkinje, ona nam ne pravi probleme”.

Selina je još 2019. razgovarala s medijima, ali joj je sada, kako se vjeruje, advokat savjetovao da šuti. Tada je rekla da svog muža neće slučajno ostaviti samog u zatvoru u Siriji.

Ali to je bilo prije sedam godina. Azizu B. bi se sada trebalo suditi u Bagdadu. Još se ne zna šta će biti sa ovom porodicom, iako su mnogi spremni da im pomognu. Mediji navode da postoji mogućnost da se vrati u Bosnu i Hercegovinu.