Džemal Mekić, koji je 1992. imao 17 godina, je ispričao da su krajem aprila ili maja njegov otac Kasim i brat Zulfo iz stana odvedeni u Kazneno-popravni dom (KPD), gdje su proveli dvije do tri sedmice.
Kada su pušteni kući, bili su na radnoj obavezu u rudniku, a išli su u Policijsku stanicu Miljevina da se jave komandiru Mići Oloviću.
“Jedno jutro tri rezervna policajca su došla po oca i brata Zulfu. Oca i brata poveli. Odvedeni su u Policijsku stanicu da ih Mićo ispita. Cijeli dan su bili tu”, prisjetio se Mekić i dodao da je tada oko 30 ljudi odvedeno u policiju.
Kako je kazao, po svjedočenju Bošnjaka iz KPD-a, oni nikada nisu tamo odvedeni. Od oca je pronašao lobanju, dok za bratom još traga. Pojasnio je da oni nisu bili u uniformi i nisu imali oružje.
Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je rekao da su otac i brat prvi put kad su odvedeni dobili potvrde vojske.
Olović je optužen kao komandir odjeljenja policije u Miljevini za hapšenje mještana bošnjačke nacionalnosti i njihovo odvoženje u KPD, kao i za nestanak veće grupe pritvorenih u Staničnom odjeljenju u Miljevini.
Svjedok Vojislav Savić je ispričao da je 1992. godine živio u Miljevini i da je radio u rudniku do 6. aprila, kada je Krizni štab preuzeo ovo naselje. Tada je, prema njegovim riječima, raspoređen u četu, a potom u rezervni sastav.
Kako je rekao, javlja se aktivnim policijacima Draganu Janjiću i Oloviću, te je kasnije dobio plave uniforme i oružje. On je potvrdio izjavu iz istrage u kojoj je rekao da je od Janjića i Olovića zadužio uniformu i oružje.
“Zadatake dobijali od Miće Olovića, a on od Kriznog štaba”, naveo je Savić.
Janjića je Sud BiH osudio na sedam godina zatvora da je kao pripadnik policije u augustu 1992. godine udarao, a potom silovao svjedokinju B-1, u prostorijama Policijske stanice Miljevina.
Na dodatna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da nije bio prisutan kada bi Olović dobijao naredbe od Kriznog štaba i da nije vidio papir, ali da su znali kad ide na sastanak s njima.
Prisjetio se da je išao po dvije osobe bošnjačke nacionalnosti kako bi ih odveo na razgovor u policiju. Naveo je da su njemu to naredili Janjić ili Olović. Ujutro kada su se vratili na posao, Olović mu je rekao da su ti ljudi odvedeni u KPD.
Na upit Odrane, Savić je rekao da ne zna je li Olović naređivao da se ljudi odvedu u KPD.
Zaštićena svjedokinja A-6 se prisjetila 2. maja 1992. godine kada su policajci Janjić i Rade Drašković odveli njenog supruga u policiju na ispitivanje. Nakon nekoliko sati je pušten i njen suprug je otišao u svoje rodno mjesto. Kako je rekla, Olović je bio u policiji.
Istu večer, kako je kazala, njega i još jednog čovjeka ponovno odveli u policiju.
“Do 13. septembra moj muž je bio u KPD. Odveden je na branje šljiva i nađen je na Buk Bijeloj 2006. godine”, navela je svjedoka i dodala da joj nije poznato ko ih je odveo drugi put.
Na upit Odbrane, ona je rekla da nije čula da je Olović tukao i zlostavljao ljude, dodajući da je on odvodio ljude i da su po njegovoj naredbi odvođeni.
Naredno suđenje je zakazano za 23. mart.
Datum i vrijeme objave: 16.03.2026 – 15:39 sati





