Krajem 2008. godine anonimni programer koji se predstavljao kao Satoshi Nakamoto objavio je dokument od devet stranica na jednoj mailing listi posvećenoj kriptografiji. Naslov poruke bio je: “Bitcoin: elektronski sistem gotovine od osobe do osobe”. Nekoliko ljudi s liste odmah je izrazilo sumnju. Jedan je tvrdio da se takav sistem nikada neće moći proširiti. Drugi je upozorio na ogromne troškove energije. Obojica su imali pravo, ali niko od njih nije ni slutio u šta će se sve to pretvoriti.
Blockchain (lanac blokova informacija) koji je osnovna tehnologija iza Bitcoina je vrsta evidencije koja je javna, zajednički dijeljena i osmišljena tako da niko ne može neprimjetno promijeniti ono što je već u njoj zapisano.
Kada novac šaljete preko banke, banka ažurira privatnu evidenciju koju samo ona kontroliše. Korisnici joj vjeruju da će to uraditi tačno. Upravo je to povjerenje proizvod koji banka prodaje. Banke postoje zato što je transakcijama potreban posrednik koji presuđuje šta je važeće.
Nakamotovo pitanje bilo je jednostavno: šta ako se ukloni taj posrednik? Šta ako se knjiga evidencije istovremeno kopira na hiljade računara i organizuje tako da bi svaka promjena nekog starog zapisa zahtijevala ponavljanje ogromne, očigledne i praktično nemoguće količine rada na očigled cijele mreže?
Svaki blok u blockchainu sadrži nedavne transakcije i nosi kriptografski otisak prethodnog bloka. Ako se promijeni nešto u starom zapisu, taj otisak više ne odgovara prethodnom. Tada se ponovo mora izračunati svaki blok koji je nastao nakon toga, i to prije nego što hiljade računara širom svijeta dodaju nove blokove. To je bilo neizvodivo.
Cypherpunk pokret tragao je za ovakvom idejom još od ranih 1990-ih. Oni su bili kriptografi i libertarijanci koji su na mailing listama raspravljali o tome kako izgraditi sisteme koje vlade ne mogu kontrolisati a koji će uključivati privatni novac, privatne komunikacije, finansijski suverenitet pojedinca.
David Chaum je 1990-ih razvio DigiCash i taj sistem je bio donekle funkcionalan. Ali je u potpunosti zavisio od kompanije DigiCash Inc. kao jedinog izdavača i upravitelja, što je u praksi bilo isto kao i povjerenje u banku. Kada je kompanija bankrotirala 1998. godine, s njom je nestala i valuta. To je bila slabost koja je rušila svaki raniji pokušaj: bez nekoga ko vodi glavnu evidenciju, kako spriječiti da neko potroši isti elektronski novčić dva puta? Nakamotov odgovor bio je da evidencija postane svačija briga istovremeno. Na javnoj knjizi zapisa dvostruko trošenje novca nije moguće jer je prvobitna transakcija već vidljiva svima.
Rane godine bitcoina i put ka Ethereumu
Prve godine Bitcoina bile su haotične i bez jasnih pravila. Prva stvarna transakcija u fizičkom svijetu dogodila se u maju 2010. godine, kada je programer Laszlo Hanyecz platio 10.000 Bitcoina za dvije pizze što bi po današnjim cijenama vrijedili stotine miliona dolara. Hanyecz je kasnije rekao da ne žali zbog toga jer je to bio prvi korak ka masovnoj upotrebi Bitcoina.
Prva velika berza, Mt. Gox, pokrenuta je iste godine, a do 2013., obavljala je oko 70% svih globalnih trgovina Bitcoinom. Osnovao ju je američki programer Jed McCaleb, prvobitno kao platformu za razmjenu karata iz igre Magic: The Gathering. Stranicu je 2011., prodao francuskom programeru Marku Karpelèsu, koji ju je vodio do njenog kolapsa.
U februaru 2014., Mt. Gox je obustavio isplate i objavio da je firma izgubila oko 750.000 Bitcoina korisnika. Cijena je pala za 85%. Berza je proglasila bankrot. To je trebala je biti fatalna situacija za Bitcoin. Umjesto toga, zajednica se organizovala i nastavila dalje.
Godine 2013., devetnaestogodišnji Vitalik Buterin objavio je dokument u kojem je tvrdio da je Bitcoin previše ograničen. Mogao je evidentirati ko je kome poslao novac, ali ništa više. Buterin je želio blockchain koji može pokretati kod, bilo kakav kod, i automatski izvršavati ugrađena pravila kada se ispune određeni uslovi, bez potrebe za ljudskom ili institucionalnom kontrolom.
Ethereum je pokrenut 2015. godine. “Pametni ugovor”, termin koji je Buterin koristio za ove samostalno izvršavajuće programe, postao je infrastruktura za gotovo sve što je uslijedilo. Prije NFT-ova došao je talas takozvanih Initial Coin Offeringa (ICO) 2017.: hiljade projekata prikupile su milijarde dolara prodajom tokena zasnovanih uglavnom na i obećanjima.
Te godine Bitcoin je porastao sa cijene od manje od 1.000 dolara na gotovo 20.000 dolara. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) kasnije je presudila da je većina ICO projekata zapravo predstavljala neregistrovane vrijednosne papire. Tržište je 2018. palo za 85% ali infrastruktura se zadržala.
Pametni ugovori omogućili su i pojavu nezamjenjivih tokena ili NFT-ova. NFT je jedinstven zapis na blockchainu koji se ne može zamijeniti drugim, za razliku od valute. Jedan Bitcoin vrijedi isto kao i drugi Bitcoin. NFT je jedinstven. Ono što niko nije sasvim razumio ulazeći u 2021. godinu bilo je koliko ta jedinstvenost zapravo vrijedi.
U martu te godine digitalni umjetnik Beeple prodao je digitalni kolaž na aukciji kuće Christie’s za 69,3 miliona dolara. Kupac je dobio token na Ethereum blockchainu. Sama datoteka slike nije prenesena. Nije preneseno ni autorsko pravo.
Jack Dorsey prodao je NFT svog prvog tvita za 2,9 miliona dolara. Godinu kasnije kupac ga je pokušao preprodati za 48 miliona ali najveća ponuda iznosila je 6.800 dolara. U aprilu 2023. pokušao je ponovo i dobio ponudu od 277 dolara. Nikada ga nije prodao.
Kolekcija Bored Ape Yacht Club početkom 2022., dostigla je minimalnu cijenu od više od 400.000 dolara po jednom “majmunu”. Do 2025. godine mogla se kupiti za oko 50.000 dolara. Ukupna prodaja NFT umjetnina pala je sa 2,9 milijardi dolara 2021., na samo 24 miliona u prvom kvartalu 2025. godine.
Kolaps nije bio komplikovan: tržište je prodavalo društveni status, a kada je status nestao, tokeni su ostali samo tokeni.
Kraj sna o slobodi
Bitcoin je izgrađen da funkcioniše izvan finansijskog sistema. Bez dozvole, bez provjere identiteta i bez posredničke institucije. To je bila vizija cypherpunka, finansijski alati koji rade bez obzira na to ko ste, gdje živite ili da li vas banka želi kao klijenta.
Može se reći da je blockchain tako i funkcionisao jedno vrijeme, ali onda je cijena počela rasti.
Institucije su ušle na tržište. Regulatori su ih pratili. Pravila “Upoznaj svog klijenta” proširila su se na sve velike kripto-berze. Regulatorni okvir Evropske unije MiCA nametnuo je standarde usklađenosti slične bankarskim širom kontinenta. Pravila američkog Ministarstva finansija iz 2024., uključila su platforme decentralizovanih finansija u istu kategoriju brokera kao i tradicionalne firme sa Wall Streeta. Pretvaranje kriptovaluta u stvarni novac sada podrazumijeva istu provjeru identiteta kao i otvaranje bankovnog računa.
Američki regulator SEC u januaru 2024., odobrio je stvaranje investicionih fondova dostupnih široj javnosti koji drže stvarni Bitcoin, omogućivši običnim investitorima da ga kupuju putem standardnog brokerskog računa, na isti način kao što kupuju bilo koju dionicu. Fond kompanije BlackRock uvećao je svoju imovinu do kraja 2025., na skoro 100 milijardi dolara, dok su iza njega slijedili Fidelity i Grayscale. Ovi proizvodi privukli su ogromne količine kapitala i pogurali cijenu Bitcoina iznad 126.000 dolara.
Ali su također značili da se većina dostupnog Bitcoina sada nalazi na skrbničkim računima pod kontrolom nekolicine velikih upravitelja imovine. Investitori u fondove kojima se trguje na berzi (ETF) zapravo ne posjeduju Bitcoin. Oni posjeduju udio u fondu koji drži Bitcoin u njihovo ime.
Kada je američka centralna banka krajem 2025., najavila sporije smanjenje kamatnih stopa, Bitcoin je u nekoliko sedmica pao sa 126.000 na oko 84.000 dolara. Proces pada vrijednosti bio je institucionalno rebalansiranje portfelja, što je isti proces koji uzrokuje pad tehnoloških dionica u periodima povećanog rizika.
Korelacija s tradicionalnim tržištima, koju su rani pristalice Bitcoina željeli izbjeći, konačno je stigla, jer su ljudi koji posjeduju Bitcoin sada u pravilu posjedovali i sve ostalo.
Mnogi od onih koji su izgradili ovaj svijet protive se onome u šta se on pretvorio. Andreas Antonopoulos, jedan od najpoznatijih ranih zagovornika Bitcoina, godinama je tvrdio da je suština ideje vlastita kontrola nad novcem bez odgovornosti prema bilo kojoj instituciji.
Era ETF-ova je tu ideju potpuno preokrenula: većina likvidnosti Bitcoina sada se nalazi kod BlackRocka i Fidelityja. Rane internet zajednice koje su nekada raspravljale o monetarnoj filozofiji danas se uglavnom prepiru oko ciljanih cijena. “Mirna pobuna”, kako ju je jedan rani učesnik nazvao, na kraju je pregovarala o uslovima vlastite apsorpcije.
Satoshi Nakamoto nikada nije identifikovan. Novčanik povezan s njim sadrži približno 1,1 milion Bitcoina i ta suma nije promijenjena više od jedne decenije. Da li je Satoshi jedna osoba ili više njih, da li je živ ili ne, ni to niko ne zna.
Ono što je jasno jeste da je sistem koji je izgradio završio upravo protiv čega se borio. Postao je utkan u istu finansijsku infrastrukturu koju je trebao zaobići, predmet trgovine istih institucija koje je trebao učiniti suvišnim i pod regulacijom istih vlada koje je trebao ignorisati. Tehnologija je opstala. Ideja koja je stajala iza nje, uglavnom nije.
Šerif Kapetanović, Forbes BiH
Datum i vrijeme objave: 16.03.2026 – 13:58 sati
