Ko plaća oslobađajuće presude u Bosni i Hercegovini: Troškove procesa snose građani

BANJALUKA, SARAJEVO – Ne prođe dan a da na nekom od bosanskohercegovačkih sudova ne bude izrečena oslobađajuća presuda, često nakon maratonskog procesa koji ne plaćaju ni oni koji su uhapsili ni optuženi, već građani, jer troškove, koji su sve samo ne mali, padaju na teret budžeta.

Suštinsko pitanje je – čemu optužnica ako nema čvrstih dokaza, odnosno čemu oslobađajuća presuda, ako ih ima? Neko u tom lancu je očigledno loše uradio posao.

Upravo zbog toga često propadaju filmska hapšenja, pozamašne optužnice, a potom i suđenja koja traju godinama, za koja niko ne odgovara niti plaća kazne za eventualne greške i propuste.

Slučaj Milana Miličevića ponovo je otvorio pitanje odgovornosti

Posljednji takav primjer zabilježen je nedavno, kada Milan Milićevićnačelnik opštine Teslić i Nikola Stokić, načelnik Službe za prostorno uređenje grada Teslić, pravosnažno su oslobođeni optužbi, a optuženi su za prevaru u vezi sa izdavanjem upotrebne dozvole za stambeno-poslovni objekat u vlasništvu investitora Alena Seferovića.

Ovaj sudski proces počeo je u oktobru 2024. godine, a Miličević i njegov advokat Nenad Kovačević mogu da otvore šampanjac. A ceh sudija? Građani će platiti.

“Troškovi postupka snose se budžetskim sredstvima”, kaže Kovačević.

Na pitanje da li su to skupi procesi, on potvrđuje da jesu.

“Imate i dugotrajne procese u nekim slučajevima. To nisu samo troškovi branilaca, tu su i troškovi tužilaštva, suda, vještačenja, ako ih je bilo u procesu. Ti troškovi mogu doseći pozamašne svote novca”, otkrio je Kovačević u izjavi za “Nezavisne novine”.

Spektakularna hapšenja i slabi dokazi u sudnici

Banjalučki novinar Nikola Morača kaže da smo posljednjih godina svjedoci gotovo istog scenarija – spektakularnih hapšenja, dramatičnih snimaka i fotografija, te bombastičnih optužbi za teški privredni kriminal. U tim trenucima, dodaje, javnosti se šalje poruka da je država konačno odlučila da stane na kraj moćnicima i kriminalu. Međutim…

“Kada ovi predmeti dođu u sudnicu, slika se drastično mijenja. Krunski dokazi su nestali ili ih uopšte nije bilo. Svjedoci, ali i tužilaštvo teško podnose inkriminaciju optuženog, tako da sudu ne preostaje ništa drugo nego da donese i objavi oslobađajuću presudu. E, onda se čovjek pita kako je moguće, a nema nikakvog uviđaja da se neko uhapsi. jedan se smatra odgovornim.” uništavanje ljudskih života, pa i finansijskih“, kaže Morača.

Stoga, kako dodaje, godinama nakon hapšenja, sudnice često donose potpuno drugačiji epilog, odnosno oslobađajuće presude. Najnoviji primjer je, dodaje, pravosnažna oslobađajuća presuda bivšem predsjedniku SDS-a Milanu Miličeviću, što je samo još jedan u nizu slučajeva koji ozbiljno postavljaju pitanje o radu institucija.

“Jer ako su optužbe bile čvrste, kako se tvrdilo u trenutku hapšenja, kako onda nestaju pred sudom? A ako nisu čvrste, zašto su uopšte organizovana spektakularna hapšenja? Između te dve mogućnosti ostaje samo jedna konstanta, a to je da za propust niko nikada ne odgovara. Ni policija koja je vodila istragu, ni policija koja je vodila istragu, ni tužilaštvo je vodilo istragu u spisu Morača” u izjavi za “Nezavisne novine”.

Tako, kako dodaje, javnost ostaje između dvije podjednako loše poruke: ili se hapšenja koriste za politički ili medijski učinak, ili institucije jednostavno ne znaju kako da rade svoj posao kako treba.

“U oba slučaja povjerenje građana u pravosuđe nastavlja da se ubrzano topi, ako ga danas uopće postoji. A država koja godinama proizvodi spektakularne slučajeve bez pravosnažnih presuda zapravo proizvodi samo spektakl bez pravde”, kaže Morača.

Maratonska suđenja i posljedice po optužene

Radislav Jovičić, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, uvjeren je da slučajevi mogu trajati beskonačno. Suđenje mu je počelo u januaru 2019. godine, a sedam godina kasnije još nema pravosnažne presude.

“Dva puta sam oslobođen u prvostepenom postupku. Prvi put je drugostepeni sud, Okružni sud, vratio predmet prvostepenom sudu na odlučivanje. Prvostepeni sud je ponovo izrekao oslobađajuću presudu. Bio sam na drugostepenom sudu prije 10-15 dana, na ročištu drugostepenog suda, sada čekam drugostepeni sud i drugostepeni sud. opet odluka organa Neshvatljivo mi je da je potrebno toliko vremena na sudovima, a toliki trošak za građane i budžet“, kaže on. Jovičić.

Bez odgovornosti nema ozbiljnog rada institucija

Maratonska suđenja, dodaje, imaju posljedice za njega i za svakoga ko je na sudu.

“Ne možete ostvariti ni svoja osnovna prava, kao što je pravo na zapošljavanje. Ne možete se prijaviti, jer imate postupak koji se protiv vas toliko dugo vodi. Ne možete dobiti potvrdu da se protiv vas ne vodi krivični postupak”, naglašava Jovičić.

Kaže da čim nemate odgovornost, tužioci mogu tako da postupe i olako podnose krivične prijave.

Čim nemate obaveze, ne morate se ni truditi da se ozbiljno bavite svojim poslom”, rekao je Jovičić u izjavi “Nezavisnim novinama”.