Između realnog optimizma i “toksične pozitivnosti”
U vrijeme kada se svijet suočava s novim krizama zbog sukoba na Bliskom istoku, mnogi se ljudi osjećaju snažno anksioznostneizvjesnost i gubitak kontrole. Treba li stalno biti pozitivan ili uopće ne pratiti vijesti?
Posebno je teško onima koji trenutno putuju, rade ili su prinuđeni da borave u regijama u kojima je vazdušni saobraćaj prekinut, pa su hiljade ljudi privremeno “zarobljene” u hotelima, aerodromima ili gradovima iz kojih ne mogu jednostavno da odu. Uz stalni tok dramatičnih vijesti i društvenih medija koji prenose svaku novu informaciju, nije neobično da se ljudi osjećaju napeto, uplašeno ili bespomoćno.
Šta je prvi korak?
U takvim trenucima često se čuje savjet: Ostanite pozitivni. Ali šta to zapravo znači? I da li je moguće da stalno insistiranje na pozitivnosti ponekad postane – otrovno?
Posljednjih godina psiholozi sve više govore o fenomenu “toksične pozitivnosti”. Radi se o tome da se od ljudi očekuje da budu optimistični i veseli u svakoj situaciji, čak i kada prolaze kroz veliki stres ili strah. Stručnjaci upozoravaju da takav pristup može imati suprotan efekat – potiskivanje emocija povećava anksioznost i osjećaj krivice jer osoba misli da ne reagira ispravno.
Prema istraživanjima psiholoških instituta koji proučavaju reakcije na krizne situacije, sasvim je normalno da ljudi osjećaju anksioznost kada dobiju vijesti o ratu ili globalnim sukobima. Reakcije mogu uključivati povećanu anksioznost, nesanicu, stalno gledanje vijesti ili osjećaj bespomoćnosti zbog patnje drugih ljudi. Psiholozi ističu da je prvi korak ka psihičkoj stabilnosti priznavanje postojanja takvih emocija.
Razgovor je i dalje broj 1
Stručnjaci iz centara za mentalno zdravlje preporučuju nekoliko specifičnih strategija koje mogu pomoći ljudima da održe emocionalnu ravnotežu u vremenima krize.
Jedan od najvažnijih je razgovor sa drugima. Dijeljenje briga sa prijateljima, porodicom ili kolegama može uvelike smanjiti osjećaj izolacije. Kada shvatimo da i drugi osjećaju slične zabrinutosti, napetost se često smanjuje kako stječemo osjećaj zajedništva.
Druga važna strategija je pronalaženje sigurnog prostora – ne nužno fizičkog, već emocionalnog. To može biti vrijeme provedeno kod kuće, šetnja prirodom ili druženje sa bliskim ljudima. Psiholozi ističu da takvi trenuci pomažu mozgu da se resetuje i ponovo uspostavi osjećaj sigurnosti.
Male stvari pomažu
Rutina također ima iznenađujuće snažan učinak na mentalno zdravlje. Kada se svijet čini haotičan, svakodnevne aktivnosti – odlazak na posao, vježbanje, kuhanje ili čitanje – pomažu ljudima da zadrže osjećaj kontrole nad barem jednim dijelom života. Studije o stresu pokazuju da rutina može smanjiti anksioznost jer stvara strukturu i predvidljivost.
Stručnjaci savjetuju i da ograničite vrijeme provedeno na vijestima i društvenim mrežama. Kontinuirano praćenje dramatičnih događaja može povećati stres i stvoriti osjećaj da je svijet stalno na rubu katastrofe. Mnogi psiholozi preporučuju provjeravanje vijesti jednom ili dva puta dnevno umjesto svakih nekoliko minuta.
Shutterstock.com
Prolazak kroz emocije
Drugi važan aspekt je nega tela. Fizička aktivnost, hodanje, sport ili čak jednostavno vježbe disanja mogu pomoći tijelu da se riješi nagomilanog stresa. Naučna istraživanja pokazuju da pokret stimuliše lučenje hormona koji poboljšavaju raspoloženje i smanjuju napetost.
I na kraju – nada. To ne znači ignorisati problem ili se pretvarati da je sve u redu. Nada znači vjerovati da, uprkos teškim vijestima i globalnim krizama, ljudi i dalje mogu pronaći načine da pomognu jedni drugima, prilagode se i pronađu rješenja.
U svijetu koji je često pun loših vijesti, biti pozitivan ne znači zatvarati oči pred stvarnošću. To znači dozvolimo sebi da osetimo strah ili tugu – ali uprkos tome nastavite da živite, radite, vodite računa o sebi i drugima.
Prava moć pozitivnosti nije u lažnom osmehu. To je u sposobnosti da ostanemo ljudi čak i kada je svijet oko nas neizvjestan.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
