Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je utvrdio da Srbija nije provela djelotvornu istragu o ubistvu Petra Đakovića, oca Vilka Đakovića, tokom rata u Hrvatskoj, te da je time prekršila pravo zagarantovano Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Sud je odbacio prigovor Vlade Srbije da je podnosilac zloupotrijebio pravo na pojedinačnu predstavku i zaključio da istraga nije vođena s potrebnom hitnošću i razumnom brzinom, posebno imajući u vidu da ni 35 godina nakon događaja krivični postupak nije pravosnažno okončan.
Vilku Đakoviću dosuđeno je 12.000 eura na ime nematerijalne štete te 1.730 eura za troškove postupka. Predmet se odnosi na 10. oktobar 1991. godine, kada su JNA, teritorijalna odbrana, lokalna policija i dobrovoljci granatirali i zauzeli selo Lovas. Tokom tog napada ubijen je Petar Đaković. Prema navodima iz postupka, operacijom je komandovao Dušan Lončar, tadašnji zapovjednik 2. proleterske gardijske motorizovane brigade JNA.
Prvi krivični postupak pokrenut je 2007. godine protiv 14 osoba. Viši sud u Beogradu je 2019. osudio osam optuženih, ali je Apelacioni sud 2020. oslobodio jedinog optuženog u vezi s ubistvom Petra Đakovića. Na kraju niko nije osuđen za to konkretno ubistvo.
Drugi postupak pokrenut je nakon što je Fond za humanitarno pravo 2016. podnio krivičnu prijavu protiv Dušana Lončara. Iako su Vilko Đaković i organizacija više puta upozoravali na nepostupanje, optužnica je podignuta tek u septembru 2022. godine, šest godina nakon prijave. Suđenje je i dalje u toku u prvom stepenu. Ustavni sud Srbije je 2022. odbio Đakovićevu ustavnu žalbu.
Evropski sud je podsjetio da su države dužne same, bez prebacivanja odgovornosti na porodicu žrtve, provesti djelotvornu istragu kada postoji sumnja na protivpravno lišenje života. U ovom slučaju istraga je započela 2007. godine, šesnaest godina nakon ubistva i gotovo četiri godine nakon što je Konvencija stupila na snagu za Srbiju. Prvi postupak trajao je 13 godina bez osude za smrt Petra Đakovića, dok drugi traje već devet godina od podnošenja prijave.
Sud je posebno naglasio šestogodišnji period između prijave 2016. i podizanja optužnice 2022. godine, ističući da je tužilaštvo još 2007. raspolagalo indicijama o krivičnoj odgovornosti Dušana Lončara, ali je odgađalo postupanje. Predstavnici Vlade Srbije tvrdili su da je riječ o složenom predmetu ratnih zločina, ali je Sud ocijenio da složenost sama po sebi ne može opravdati dugogodišnju neaktivnost, naročito decenijama nakon završetka sukoba, te da nisu utvrđene konkretne sigurnosne prepreke koje bi opravdale takvo kašnjenje.
“Sud nije uvjeren da je Vlada Srbije pružila uvjerljive i prihvatljive razloge koji bi opravdali ukupno trajanje istrage […]. Pozivanje na složenost predmeta nije uvjerljivo u odsutnosti konkretnih rezultata u istrazi protiv osoba koje su počinile ili naredile ubistvo”, zaključeno je u presudi.
Iako se ubistvo dogodilo 1991. godine, prije nego što je Konvencija stupila na snagu za Srbiju 2004., Sud je utvrdio da je nadležan primjenom testa “vrijednosti Konvencije”, jer je djelo kvalifikovano kao ratni zločin protiv civila, a istraga je vođena nakon stupanja Konvencije na snagu.
Presudom u predmetu Đaković protiv Srbije Sud je ponovo naglasio obavezu država da djelotvorno istraže ratne zločine te da dugotrajna neaktivnost tužilaštva, uključujući strateško odgađanje krivičnog gonjenja, može predstavljati povredu člana 2. Konvencije.
Datum i vrijeme objave: 19.02.2026 – 18:14 sati
