Povodom objave novog albuma ‘The Demise Of Planet X’ razgovarali smo s Jasonom Williamsonom, frontmenom Sleaford Modsa.
Engleski duo iz Nottinghama objavio je na samom početku godine svoj trinaesti studijski album “The Demise Of Planet X”, koji je u neku ruku priča o engleskoj opsjednutosti prošlošću i tmurnim raspoloženjem po mišljenju pjevača i tekstopisca Jasona Williamsona s kojim sam tim povodom porazgovarao preko Zooma. Jason je ugodan i pristupačan sugovornik. Nasmije se na dobro foru, ali ne oskudijeva ni u svojima. Ono po čemu je jednak u razgovoru kao i u svom scenskom nastupu jest iskrenost. Ne bježi od teških tema, pa je onda i razgovor tekao po sistemu: malo glazbe, malo realnog života i svega onoga što ne muči samo njega kao Engleza, već i dobar dio svijeta.
“Mislim da nas (Britance) ljudi izvana doživljavaju kao jedan mali zločesti otok, kao bijesne i gorke ljude, a nekako vjerujem da to jesmo”, kazao je uz smijeh kad smo počeli priču o spomenutom narativu albuma “The Demise Of Planet X”, te nastavio: “Ali mislim da bi trebali imati razumijevanja za nas. Ipak je to samo jedan mali otok, možeš ga od juga do sjevera prijeći za dan i pol, dva. Tko ne bi bilo tmurnog raspoloženja?”
Kreativnost nije zamišljena da bi bila ugodna stolica bez obzira na ekonomsko stanje u društvu. To će uvijek biti težak posao. Ako želiš nešto napraviti moraš proći kroz mnoga sranja.
No suprotno tome album otvara zarazni smijeh gostujuće Gwendoline Christie na samom početku u pjesmi “The Good Life”.
“Gwendoline Christie općenito se puno smije, pa je tako bilo i u studiju. Taj smijeh je morao biti snimljen jer je briljantan. Ona ima teatarska osobnost. To je svakako došlo s pjesmom u kojoj gostuje, ali također i u našem prijašnjem razgovoru. Da, taj smijeh je došao spontano i meni je odmah bilo jasno da mora ići u pjesmu. Nekako smo imali problema s pjesmom ‘Good Life’, o tome smo Andrew i ja pričali prethodno. Znali smo da nam treba još nešto, ali nismo znali što, ali kad je taj njen smijeh eksplodirao u studiju, odmah mi je bilo jasno da je to to”, ispričao je Williamson.
I on i Andrew Fearn su često na glasu kao dva lika koji se u glazbenom svijetu uglavnom dobro zezaju i kako je to što rade nešto što nije pretjerano teško, no istina o duu Sleaford Mods daleko je od tog predumišljaja.
Williamson je o tom vječitom osjećaju stajanja pred zidom kad je kreativnost u pitanju i kad se traži neka iskra koja će osvijetliti put i dati smisao, poput neočekivane reakcije Gwendoline Christie, rekao: “Uvijek je užasno ako želiš napraviti dobru stvar. Ako želiš napraviti nešto originalno, uvijek je grozno. Kreativnost nije zamišljena da bi bila ugodna stolica bez obzira na ekonomsko stanje u društvu. To će uvijek biti težak posao. Ako želiš nešto napraviti moraš proći kroz mnoga sranja.”
Za svijet voli reći da je u konstantnom kaosu, kao što je i ljudska vrsta po njemu prilično kaotična vrsta. Poput mnogih ovisan je o dotoku informacija na internetu, jer ovaj naš kaos postaje sve kaotičniji. O tome je rekao: “Nekako mislim da je izlaganje silnim informacijama ujedno i zaštita. Izlaganje je pokušaj da budeš racionalan i pozitivan. Da su vremena drukčija i mirnija vjerojatno bi se i mi povukli u neku osamu, ali nisu. Zapad je dugo živio u miru i iako mi je želja da tako i ostane, uviđam da možda neće biti tako. Ratno je stanje u Ukrajini, Gazi, Sudanu, Iranu… Ljudi tamo žive drukčije živote od naših. Samim time mi ne možemo zabijati glavu u pijesak. Jednostavno pratimo i nadamo se da će ti ljudi pronaći neka pozitivna rješenja za sebe.”
U pjesmi „Shoving The Images“ Sleaford Mods primijećuju ono što i većina primjećuje, a to je da su ljudi na internetu prilično agresivni u odnosu na susrete u realnom svijetu gdje je dosta njih izrazito pristojno.
“Mislim da su ljudi postali takvi upravo zbog društvenih mreža. One pružaju određenu sigurnost, a onda se mnogi usuđuju na ponašanje kojeg se u stvarnosti boje. I ja sam to radio, ponekad radim i dalje, ali mislim da nisam loš kao što sam bio prije, jer bio sam na dnu i znam kako je to. Čovjek prvenstveno mora sebi odrediti neke granice i znati na što će reći ‘ne’. Ta pjesma na određeni način govori o tome”, kaže Williamson.
Dakako, na novom album u pjesmu „Bad Santa“ Donald Trump i desničari su glavna tema. Williamson to tumači time da je Trump postao gotovo nezaobilazan u mnoštvu konverzacija, jer kako kaže on “nije dobar dečko, a pored toga je lider najjače vojne sile na svijetu”. “‘Black Mirror’ je postao prilično beskoristan kraj Trumpa”, rekao je Williamson i dodao: “‘Black Mirror’ je skoro kao sitcom u odnosu na stvarnost.”
Naravno kad je razgovor krenuo u smjeru politike, logično je bilo da će sljedeća stanica biti politička slika Ujedinjenog Kraljevstva u kojem je trenutno na vlasti Laburistička stranka pod vodstvom Keira Starmera. Na pitanje kakva je uopće društvena atmosfera, Williamson je odgovorio: “Ljudi ne žele previše o tome pričati, ali posljednjih 12 godina konzervativaca na vlasti ogolilo je zemlju i sad imamo na vlasti laburiste koji pokušavaju napraviti zaokret. Lider laburista nije socijalist kakvog bi ljudi željeli. On je više pojedinac koji traži kompromis i nekakav neutralan stav. U nečemu se slažem s njim, u nečemu ne. U priličnom smo kaosu. Starmeru će trebati puno vremena da neke stvari pomakne s mrtve točke, ako će uopće u tome i uspjeti. Uz sve je na udaru refomista koji su potpuno ludi. Da oni vode zemlju rasturili bi sve. Ljudi koji su uložili novce u reforme su prominentni poslovni ljudi pa je i pitanje hoće li te reforme biti u skladu zahtjeva običnih radnih ljudi, tj. oni obećavaju da hoće, ali ja im ne vjerujem. Lažu kao što su lagali svi dosad u toj poziciji. Naše društvo je sada u fazi slobodnog pada, političkog slobodnog pada. Stvarno se u ovom trenutku ne mogu definirati boje onih koji nas vode.”
Početkom godine je i Brexit došao na red, time i priče da će možda biti novi referendum. Sleaford Mods su u svojoj karijeri prilično puta oštro kritički napadali Brexit, a Jason Williams je rekao kako ni “Brexit više nije ono što je bio”.
“Jedno je sigurno, a to je da ono što imamo definitivno nije više onaj tvrdi Brexit. Štošta je omekšalo u regulativi spram EU. S druge strane gledano, troškovi hrane, stanovanja… Troškovi života općenito, otišli su u nebo. Iskreno ne znam od čega ljudi žive, sve je potpuno ludo. Gdje će to završiti, teško je reći”, rekao je Jason Williamson.
“Propast Planete X” – rekli bi Sleaford Mods.
