Bilo bi zanimljivo pročitati šta bi umjetna inteligencija napisala o Davidu Szalayu (1974), kad bi je neko pitao. Najupečatljivije je da je dobitnik britanske nagrade Booker 2025, što je, pored Nobela, jedna od dvije najprestižnije književne nagrade na svijetu. Dodjeljuje se za roman napisan na engleskom jeziku. Booker je bio kao raketa za Salmana Rushdieja (1981. za roman “Djeca ponoći”), Arundhaty Roy (1997, za “Bog malih stvari”) i Margaret Atwood (2000. za roman “Slijepi ubojica” i 2019. za “Testamente”). Nakon dodjele su se vinuli u bijeli svijet i nikada više se nisu vratili u anonimnost.
Booker je dva puta, 1983. i 1989. nagradio i J.M. Coetzeea, Južnoafrikanca-Australijanca, a to je bio uvod za njegovu Nobelovu nagradu 2003. Bookerom je 1989. nagrađen i Japanac Kazuo Ishiguro, a Nobela je dobio 2017. Nagrada ima i novčani karakter i iznosi bezmalo 60.000 eura.
Putovanje u raj
Ali, David Szalay pršti od zanimljivosti i bez Bookera. Rodio se u Kanadi, ima kanadsko i britansko državljanstvo. Njegov otac je mađarski emigrant, porijeklom iz Pécsi, a majka Kanađanka. Familija je živjela u Beirutu, u Libanonu, i građanski rat ih je otjerao u Europu. David je poslije studirao u Velikoj Britaniji. Nakon Sussex House School i diplome na Oxfordu, radio je u prodaji i otišao živjeti u Bruxelles. 2009. se nastanio u Pécsi, sa namjerom približiti se očevim sunarodnjacima, naučiti mađarski, familijarizirati se sa Istočnom Europom i – pisati. Pécsi se sjeća još iz sedamdesetih godina komunizma i svog djetinjstva, kad je familija Szalay odlazila u posjet svojti. “To je jedan od većih gradova u Mađarskoj, poznat u cijeloj zemlji, a nalazi se blizu granice sa Hrvatskom. Središte grada je lijepo, datira iz XVIII stoljeća, a ima i krasnih otomanskih građevina, koje su vrlo dobro očuvane. Roman ‘Flesh’ je smješten na periferiju, koja liči na bilo koji grad u Mađarskoj, ili u Istočnoj Europi, izgrađen od montažnih elemenata, tipičnih proizvoda komunističke ere.”
Hrvatski prijevod knjige “All That Man Is”
Iz Mađarske se poslije deset godina odselio u Austriju, gdje je njegova stalna boravišna adresa. Ali roman “Flesh” (Meso), za kojeg je dobio Bookera, pisao je i napisao u selu Gorenja Trebuša, koje pripada općini Tolmin u Sloveniji, blizu Primorske, gdje je stekao kuću. I jedna od njegovih prethodnih knjiga, velika uspješnicu “All that man is” iz 2016. je ponikla u Sloveniji. Gorenja Trebuša ima 96 stanovnika. Kad se u tražilicu ukuca naziv lokaliteta, iskaču samo ponude bookinga, turističkih i agencija za nekretnine. Ne znam da li je David Szalay svjestan šta je učinio za turizam sićušnog seoceta na kraju svijeta. Ionako neki pretenduju da je Slovenija Europa u malom, Szalay kaže da se tamo smjestio zbog netaknute prirode. Sve ukazuje na to da će jednog dana na prilazu selu Gorenja Trebuša pisati “Ovdje je kuća u kojoj je stvarao David Szalay”. Familija sa djecom tu provodi najveći dio vremena.
Ako sam dobro razumjela – nisam sigurna – šta je autor odgovorio pjevačici, Kosovarki Dui Lipi (čija je baka iz Bosne) u intervjuu, tj. razgovoru kojeg joj je dodijelio u oktobru, pred prepunom salom New York Public Library, najnoviji član familije Szalay se zove Iris. Umjetna inteligencija kaže da se sin zove Jonathan.
U knjizi se spominje i Hrvatska, i europske poznate robne marke, poput Aldija i Media Markta. Da li će juniori Szalay jednog dana osjećati da je kontinent Europa, a ne neki njen djelić, stari ili novi, njihova domovina, to će se tek vidjeti. U sebi imaju opipljive tragove makar pola svijeta, što je nesvakidašnji prtljag. Usput, na večeri u New York Public Library, spomeniku samom po sebi, dijelove teksta iz knjige “Flesh” je čitao/izvodio britanski rapper Stormzy: posudio je glas glavnom liku iz knjige, Istvánu, u dijelu knjige kad je proživljavao vrlo intenzivne momente. Tako je rapper naročito naglasio realističnost romana. Nezaboravan dio večeri je i kad je autor pročitao odlomak u kojem se u životu Istvána, mladog Mađara s kraja devedesetih, sve strmoglavilo.
Enigmatični István jedva da govori – samo kad se mora, i čitatelj je primoran sam donositi zaključke. Lik je neverbalan, pasivan, podložan, a događaji udaraju i nanose, umjesto da ih on usmjerava. Njegov se život odvija kroz iznenadne skokove u vremenu, a pisac ostavlja čitatelja da sam popuni nastale praznine. Kao da je riječ o čovjeku koji je non stop stranac u vlastitom životu, opisanom lakonski, rječnikom “koji ide u kost”: “Flesh” predstavlja nevjerojatni životni put mladog delinkventa u Mađarskoj, ratnog junaka iz Iraka, koji je postao vozač u Londonu, upao u vezu sa gospođom svog poslodavca i postao bogati poslovni čovjek: sudbina čovjeka XXI stoljeća i izraz sna milijuna migranata iz Istočne Europe koji su krenuli na Zapad, u raj. Ova knjiga, putovanje iz Mađarske do londonskog visokog društva, može se nazvati i “anatomijom novog Europljanina”.
Ime István, nama priličito blisko, ali u anglofonom ili frankofonom svijetu skoro neizgovorivo, nije slučajno odabrano. Na našim jezicima bi to bio Stefan, vrlo često i amblematično ime u Mađarskoj, koje ima posebnu konotaciju: sveti Stefan je zaštitnik zemlje. 1000. godine je postojao kralj Stefan, za vrijeme čije vladavine su mađarska plemena prešla na kršćanstvo. Stefan se smatra utemeljiteljem mađarske države u Europi. Pitanje je da li je Szalayev István neki novi Mađar, pa onda i novi Europljanin, i da li je to novi kvalitet ili razočarenje.
David Szalay smatra da nije mađarski pisac, a kaže da je to komplikovano: “Ja sam mađarski državljanin. Imam mađarski pasoš, moj otac je Mađar, ali ne govorim dovoljno dobro mađarski, jer sam ga učio kad sam odrastao. I iako ga ne masakriram kad govorim, čim zinem – odmah sam identificiran kao stranac. Tako se nikada ne mogu osjećati kao Mađar. To jeste barijera i u Mađarskoj sam prije svega outsider, uprkos mom prezimenu i familijarnim vezama. Nisam mađarski pisac, jer ne pišem na mađarskom, a knjiga ‘Flesh’, jer je smještena u Mađarsku i njen glavni lik je Mađar, tako spada u pomalo nejasnu kategoriju.” Naravno, knjiga će biti prevedena na mađarski, i Szalay kaže da jedva čeka da vidi kako će biti primljena u zemlji iz koje je njegov otac otišao u svijet.
Szalay sigurno nije ni kanadski pisac, jer ga, osim državljanstva, ne veže puno za taj dio svijeta; nije ni britanski baš, bez obzira na administrativnu pripadnost, odavno živi daleko od Londona i svoje mladosti, kad je Velika Britanija bila dio EU. Pa kaže: “U vrijeme mojih prvih knjiga, da mi je neko postavio pitanje, odgovorio bih bez oklijevanja. Ali danas… Ni ne pomišljam napisati roman čija bi se radnja odvijala samo u Engleskoj, ni u Londonu, jer sam izgubio onu intimnu vezu koja se može imati sa mjestom gdje se živi. Sebe doživljavam kao europskog romanopisca, ako pretpostavimo da taj koncept uopće postoji.” A taj pojam mnogo više znači danas nego 2009. Za The New Statesman je u novembru izjavio: “Da, apsolutno. Značenje je promijenjeno. Osjećao sam se ugodno kad je London imao svojevrsni status neslužbene prijestolnice Europe, kad je bio velika metropola kontinenta, kad su ljudi iz cijele Europe dolazili tamo, baš kao što ljudi iz cijele Amerike dolaze u New York, i mladi tamo nastoje postići uspjeh u životu. I bio sam vrlo zadovoljan tom slikom Londona. Da ona još uvijek postoji, jako bi mi odgovarala.”
Žiri Bookera je pregledao 135 knjiga napisanih na engleskom i objavljenih u Velikoj Britanji ili u Irskoj, u razdoblju od 1. oktobra 2024. do 30. septembra 2025. Kad je u uži izbor, od njih šest, ušlo i “Meso” Davida Szalaya, on je u intervjuu za organizaciju Booker naveo da je želio napisati knjigu koja počinje u Mađarskoj, završava u Engleskoj i istražuje “kulturne i ekonomske razlike koje karakteriziraju” suvremenu Europu: “Pisati o mađarskom imigrantu u vrijeme kada se Mađarska pridruživala EU činilo se očitim izborom.” U tekstu na Bookerovom sajtu, na pitanje šta čita u tom trenutku, Szalay je odgovorio: “Brod za Issu, Roberta Perišića.” Perišić je za ovu knjigu 2023. dobio odličje Kamov, za najbolju knjigu godine, i nagradu Predrag Matvejević, a bio je u najužem izboru za nagradu Meša Selimović: bravo za čitatelja Szalaya.
David Szalay i Dua Lipa, septembar 2025.
Kad je proglašen dobitnikom, autor nije odmah mogao progovoriti. “To je prilično rizična knjiga, osjećao sam se kao da izazivam opasnost pišući je”, rekao je na pozornici, nakon što je nekoliko sekundi tražio riječi.
Tekst “Flesha” se nadovezuje na jedno od Szalayevih prethodnih djela, “All That Man Is”, kojeg su kritičari odlično ocijenili. I ta knjiga, na našem “Sve što muško jest”, bila je u užem izboru za nagradu Booker 2016. godine. Objavljen je prijevod na hrvatski.
Početak romana “Flesh” je smješten u razdoblje post-sovjetske Mađarske. István raste sam sa majkom u sumornom stambenom naselju u predgrađu Pécsi. Pisac uranja u život sramežljivog i iskompleksiranog mladića, kad mu je 15 godina i počinje otkrivati djevojčice, ali i njega otkrije četrdesetogodišnja udata susjeda. Szalay prati sve muke koje ga snalaze, od siromaštva i zlokobnog bivanja na periferiji protkanog nepoćudnim zbližavanjem sa udatom starijom gospođom, kojoj se nije mogao oduprijeti. Tako počinje seksualna veza čiji razlozi nikada nisu precizirani, ali izaziva ljubomoru koja dovodi do prepirke Istvána i susjedinog muža. Na stubištu se desi nesreća u kojoj muž padne i pogine. István završi u pritvorskoj jedinici za maloljetnike. Ovaj događaj strukturira njegov budući život.
Nakon vojne službe u domovini, učestvovanja u ratu u Iraku, kao mađarski vojnik u okviru koalicije koju su SAD formirale 2003. u cilju rušenja režima Saddama Husseina, István se po povratku kući prepušta sitnom kriminalu. Kao logičan slijed konačno emigrira u Englesku, uvjeren da mu Zapad ne samo obećava, nego i nudi svijetlu budućnost. U Londonu počinje kao zaštitar u striptiz klubu, a zatim postaje vozač i tjelohranitelj bogate londonske obitelji. To označava početak sporog unutarnjeg preobražaja koji će ga odvesti na vrh društvene piramide, prije nego što ga neočekivani događaj ne odvede u propast. Pisac kao da je želio istaći da se moć ne stječe na temelju zasluga, već zahvaljujući slučaju, vezama i sreći. Szalay kaže da je “Flesh” knjiga “o životu kao fizičkom iskustvu, o tome što znači biti živo tijelo u svijetu”: autor prati svoj pasivni lik i njegove seksualne pustolovine četrdeset godina. István ima mozak, nije automat, ali čitatelj ga ne upoznaje kroz njegov duh: to nisu vrata kroz koja se ulazi u njegovu osobnost.
Dodajem da je tekst briljantno suzdržan i istovremeno uznemirujući portret čovjeka uhvaćenog između želje, društvene klase i sudbine. Književni kritičari, kao lajt motiv, pretenduju da je “István primitivni, prvotni oblik muškosti”, a roman nedvojbeno pokazuje kako novac, društvena klasa i moć deformiraju i definiraju i naše najintimnije odnose. Szalay i Dua Lipa su u New Yorku razgovarali o nerazjašnjenim tenzijama knjige, odnosima Istvána sa gospođama i njegovim posinkom – sve do egzistencijalne samoće koja zaposjeda svaku stranicu teksta.
U knjizi “Turbulencije”, koju je izdao između ove dvije, “Sve što muško jest” i “Flesha”, autor je ispričao storiju od 12 letova aviona u svijetu, i očigledno je riječ o globalizaciji. “Flesh” je europocentričan: u izvjesnoj mjeri, to je knjiga o novoj Europi u nastajanju, budući da glavni lik napušta Mađarsku, a većina radnje odvija se u Engleskoj. Intriga se dešava unutar Europe nastale pridruživanjem Europskoj uniji zemalja koje su nekada pripadale Istočnom bloku. Mađarska je postala članica EU 2004, skupa sa devet drugih zemalja, od kojih samo dvije nisu iz nekadašnjeg socijalističkog lagera.
Autor David Szalay, Sarah Jessica Parker i kraljica Camilla
István je 2007. emigrirao u Veliku Britaniju, poput milijuna ljudi koji su odlazili iz ekonomskih razloga na Zapad, što je postao jedan od fenomena nove administrativne zajednice. Ponijeli su sa sobom psihologiju ljudi pobjeglih iz komunizma i ideju da je Zapad neka vrsta Eldorada, raja, obećane zemlje, moćnu iluziju, ili opsesiju, da tamo, na Zapadu svi dobiju ono što traže i žele, i gdje su svi sretni. Naravno da je to fatamorgana, ubleha, ali je nezaobilazna zbog razočarenja koje nastaje. Szalay smatra da je veliki dio i političkih i društvenih problema u današnjoj istočnoj Europi, koju posmatra i istražuje, nastao zbog tlapnji i neispunjenih očekivanja. Nakon što je odrastao i studirao u Londonu, i živio deset godina u Mađarskoj, želio je opisati fenomen Mađara koji su emigrirali na Zapad, i posebno u London, u koji se slio ogroman broj sunarodnjaka njegovog oca, a naročito u deceniji prije Brexita. Želio je i čitateljima predstaviti London očima outsidera – dakle Istvánovim.
Predsjednik žirija, irski pisac Roddy Doyle, koji je Bookera dobio 1993. je objavio: “Nikada nismo čitali ništa slično. Na mnogo načina je to mračna knjiga, ali je pravo uživanje čitati je.” István je nesposoban naći svoje mjesto u modernom zapadnom svijetu. “Flesh” je mračan i radikalan triler o iluzijama globalizacije, jer je uprkos svim njegovim nastojanjima, István, postao enormno bogat, strano tijelo u očima endogamne kaste (onih koji biraju bračnog partnera isključivo u okviru svojih pripadnika), koja je otporna i na najmanju priraslicu i svaki vanjski utjecaj. Bogatašica Helena, Istvánova poslodavka, postaje središnji lik kada István, njen vozač i zaštitar, s njom provede nekoliko tjedana u luksuznom hotelu u Münchenu, daleko od londonskog okoliša, kada se poremeti hijerarhija njihovog odnosa. U tom smislu, lik Thomasa, Heleninog sina i jedinog nasljednika obiteljskog carstva, utjelovljuje protivne vjetrove pred kojima je István bespomoćan. Ali knjiga se završava u nekom smislu ipak optimističnije nego bi se očekivalo. Iako je pad Istvána neizbježan i na vidiku, on je pokazao da je smisao svega, pa i materijalnog – negdje drugo.
Radost čitanja
Povodom dodjele nagrade Booker 2025 i u cilju promoviranja rada Fundacije Booker Prize britanski dvor je novembra u Clarence Houseu priredio svečanost. Kraljica Camilla je primila pisca, finaliste nagrade i članove žirija. Prosto nevjerojatno, među ovim drugim je bila i američka glumica Sarah Jessica Parker, koju poznajemo iz čuvene serije “Seks i grad”, po ulozi za koju je 2004. dobila nagradu Emmy. Možda nama odavde djeluje da je povodom Bookera 2025 društvo kod kraljice Camille bilo vrlo raznorodno. A – sve u službi promoviranja knjiga.
Novost iz 2025. u vezi sa Bookerom je da je organizator najavio lansiranje Booker Prize za djecu, sa namjerom nagraditi djela fikcije namijenjena djeci od 8 do 12 godina, napisana ili prevedena na engleski i objavljena u Velikoj Britaniji. Prva nagrada će biti dodijeljena 2027.
“Jedina radost na svijetu je čitanje”, riječi su pjesnika i antifašiste Cesarea Pavesea. I gdje je kraljica Camilla mogla naći utočište u vrijeme dešifrovanja poplave septičke jame različitih fajlova, dubioza i prljavština o visokom društvu, britanskim istaknutim političarima i članovima kraljevske familije? I kuda se mi, izmanipulirana i poražena raja, možemo skloniti od poraza, od sumraka svijeta, koji tlači, otima i ubija – nego u čitanje. I poput Szalaya, u ono slovenačko selo na kraju puta, gdje se pišu najbolje knjige na svijetu. I to je super.
Datum i vrijeme objave: 14.02.2026 – 11:30 sati
