Iza sebe je ostavio prijatelje i poznato okruženje u Sjedinjenim Američkim Državama, a ispred njega su bili neizvjesni počeci u jednom od najvećih nizozemskih klubova.
Prilagođavanje nije bilo jednostavno, ali danas je jasno da je mladi krilni napadač pronašao svoje mjesto.
Dvadesetogodišnjak, koji je odrastao u SAD-u, prve korake u klubu napravio je u razvojnom timu, što je bio dio unaprijed definisanog plana.
– To mi je unaprijed rečeno, kako bih se mogao prilagoditi i napredovati, objasnio je u razgovoru za ESPN.
Vremenom je sve češće dobijao priliku i u prvom timu, a ove sezone gotovo da nema sedmice u kojoj nije dobio barem dio minutaže. Posebno mjesto u njegovom sjećanju zauzima domaća utakmica protiv Groningena, u kojoj je postigao dva gola.
– Čekao sam svoju šansu, prije toga nisam puno igrao. Dobio sam priliku i želio sam se pokazati. Bila je to fantastična utakmica.
Bajraktarevićev stil igre prepoznatljiv je po driblingu i individualnim rješenjima, što smatra prirodnim dijelom svog fudbalskog identiteta.
– To je jednostavno moj način igre, još od malih nogu. Mojim roditeljima je to bilo lijepo gledati i uvijek su me ohrabrivali da fudbal treba biti i zabavan za gledanje. Ali moram dobro procijeniti kada šta treba uraditi.
U tom procesu važnu ulogu ima i iskusni saigrač Ivan Perišić, od kojeg, kako kaže, svakodnevno uči.
– Ugledam se na njega. Imamo slično porijeklo, pričamo o domu, o hrvatskim stvarima. Najbolji savjeti koje mi daje odnose se na defanzivni rad. I na mentalni aspekt.
Iako je nastupao za omladinske selekcije Sjedinjenih Američkih Država, konačna odluka o reprezentativnoj budućnosti nikada za njega nije bila upitna. Izabrao je Bosnu i Hercegovinu, zemlju svojih roditelja.
– U srcu sam uvijek znao da će to biti Bosna. Kod kuće smo jeli bosansku hranu, govorili bosanski. Postoje snimci kada sam bio mali i nosio dres Edina Džeke. On je bio moj omiljeni igrač.
Debitantski nastup u dresu reprezentacije bio je emotivan trenutak i za njega i za njegovu porodicu. Roditelji su sve pratili sa suzama u očima, a osjećaj koji je tada doživio i danas pamti.
– To je poseban osjećaj. Ovdje su rođeni moji roditelji, učiniš sve da pobijediš za svoj narod. Zbog svega što su moji roditelji prošli u ratu još sam ponosniji što mogu igrati za Bosnu, rekao je Bajraktarević.
Datum i vrijeme objave: 13.02.2026 – 23:37 sati
