Iako su udari asteroida s globalnim posljedicama iznimno rijetki, događaji poput eksplozije u Čeljabinsku 2013. godine ili ponekog otkrivanja potencijalno opasnog asteroida, podsjećaju nas na stalnu opasnost koja vreba iz svemira. U slučaju da u budućnosti unaprijed otkrijemo da će doći neizbježnog sudara s nekim velikim kozmičkim objektom, ostaje nam nekoliko opcija – od kojih bi gađanje nuklearnim projektilom sa svrhom njegovog skretanja s putanje bila vjerojatno posljednja opcija.
Ključni rizik takve misije bila bi fragmentacija asteroida nakon eksplozije, pri čemu bi se veliki objekt mogao raspasti u mnoštvo manjih, ali i dalje po Zemlju opasnih dijelova, umjesto da u jednom komadu skrene sa svoje dotadašnje putanje. Nedavni eksperimenti provedeni na CERN-ovom akceleratoru Super Proton Synchrotron (SPS) bacili su novo svjetlo na svojstva materijala asteroida i otkrili da bi nuklearni udar mogao biti poželjniji u tom scenariju nego što se to dosad mislilo.
Bombardiranje u laboratoriju
Tim znanstvenika analizirao je kako se svemirsko kamenje ponaša pod ekstremnim energetskim opterećenjem, a rezultati sugeriraju da su određeni materijali znatno otporniji nego što predviđaju trenutni simulacijski modeli. Istraživači su izložili uzorak meteorita Campo del Cielo, bogatog željezom i niklom, intenzivnim impulsima protonskog snopa. Cilj je bio reproducirati uvjete šoka i tlaka koji bi nastali pri nuklearnoj eksploziji ili udaru velike snage u asteroid. Umjesto katastrofalnog raspada, ovaj je materijal pokazao neočekivano samostabilizirajuće ponašanje i veću mogućnost apsorbiranja energije udara.
Ovi nalazi ukazuju na to da bi se za skretanje metalnih asteroida mogli koristiti snažniji udari nego što se ranije smatralo sigurnim. Prema riječima znanstvenika, veća otpornost materijala znači da se u hitnim situacijama s kratkim vremenom upozorenja može primijeniti veća energija bez rizika od nekontroliranog raspadanja metalnih svemirskih objekta. Njihov rad objavljen je nedavno u časopisu Nature Communications.
M Bochmann et al.
Osim što pomažu u obrani planeta, ovakvi pokusi pružaju uvid u rano formiranje Sunčevog sustava. Sljedeći korak tima bit će proučavanje kompleksnijih, stjenovitih materijala asteroida. Ti objekti nastali su na granici jezgre i plašta drevnih protoplaneta, pa njihova reakcija na udar visoke energije može otkriti razne tajne o nastanku planeta.
Pogled prema “bogu kaosa”
Dok laboratorijski testovi daju podatke o čvrstoći materijala od kojeg su sazdani, svemirske misije pružaju više konteksta o samoj strukturi asteroida. Dosadašnje misije NASA-e i japanske svemirske agencije JAXA pokazale su da su mnogi asteroidi zapravo rahle nakupine kamenja. Poseban interes u tom pogledu izaziva asteroid Apophis (nazvan prema egipatskom bogu kaosa Apopu), koji će 13. travnja 2029. proći iznimno blizu Zemlje, pružajući astronomima jedinstvenu priliku za promatranje utjecaja gravitacije na integritet svemirskog tijela.
E Halwax
Znanstvenici planiraju iskoristiti te podatke kako bi usavršili modele za različite sastave asteroida. Kombiniranjem rezultata s akceleratora i promatranja u realnom vremenu, čovječanstvo po prvi put dobiva egzaktne podatke potrebne za planiranje misija koje bi u budućnosti mogle spriječiti globalnu katastrofu – a koje bi mogle uključivati i lansiranje nuklearnih glava prema “posjetiteljima” iz svemira.
Datum i vrijeme objave: 09.02.2026 – 19:09 sati
