Postoji riječ povezana s pojmovima ljubavi i zaljubljenosti koja mi već dugo nedostaje u našem jeziku. Riječ koja opisuje stanje, a ne događaj. Prostor, a ne odnos. Izvor, a ne reakcija. Zato sam ga kreirao: ʼljubavʼ!
Za razliku od zaljubljenšto se gotovo uvijek događa prema nečemu ili nekome, ʼljubavʼ je stanje u kojem je ljubav već prisutna u nama. Prije nego se bilo ko pojavi. Prije nego nas neko odabere. Prije nego nas neko vidi. Zaljubljivanje je često poput talasa, dok je “ljubav” čitav okean. Možemo li plivati u njemu?
Zaljubljivanje – stanje intenziteta i projekcije
Zaljubljivanje je neurološki spektakl. Zaljubljenost je kao trenutna iskra, sjajna i uzbudljiva, koja pali čula, oživljava srce i boji stvarnost ružičastim tonovima. Zaljubljenost je magnetična, fizička, impulsivna i početna je faza emocionalne vezanosti. Javlja se iznenada i često je praćeno snažnom fizičkom i emocionalnom reakcijom. Aktivira se nervni sistem, luče se hormoni zadovoljstva i uzbuđenja, a percepcija druge osobe postaje idealizovana. Na psihološkom nivou, zaljubljivanje se često povezuje sa projekcijom, jer u drugoj osobi prepoznajemo sopstvene potrebe, neispunjene želje ili ideale. Zato zaljubljenost nosi osećaj euforije, ali i nesigurnosti. Na energetskom nivou, energija zaljubljenosti ide prema van. Fokus je na drugom, na kontaktu, potvrđivanju i uzvraćanju osjećaja. Frekvencija je visoka, ali nestabilna, što objašnjava zašto zaljubljenost često ne traje dugo, osim ako se ne pretvori u dublji oblik povezanosti.
Karakteristike zaljubljivanja su:
- jak emocionalni i fizički naboj;
- idealizacija druge osobe;
- strah od gubitka;
- potreba za intenzitetom i stalnim kontaktom.
Ali “problem” nastaje kada tu hemijsku oluju zamijenimo stabilnim izvorom ljubavi. U radu sa ljudima, posebno sa ženama, često vidim isto – žene koje su bile “žive” samo kada su bile zaljubljene, koje su se smejale samo kada ih je neko želeo, koje su imale smisao samo kada su bile nečiji izbor. Kada se veza završi, nije izgubljen samo partner. Unutrašnje stanje je izgubljeno. A onda postoji praznina, često ispunjena patnjom i bolom.
Shutterstock.com
“Ljubav” – stanje zrelosti i prisutnosti
Moja “ljubav” je tiha rijeka koju ne treba prolijevati da bi bila jaka. U njoj vidimo drugog kao celinu. I biramo da ostanemo u vezi, jer nismo zaslijepljeni, već živimo s većom jasnoćom. “Ljubav” ne traži da drugi popune naše praznine, već da mi s njima dijelimo punoću.
“Ljubav” se razvija postepeno i zahtijeva vrijeme, iskustvo i unutrašnju stabilnost. Javlja se kada prestanemo da projiciramo i počnemo gledati druge („sebe“) onakvima kakvi jesu, s vrlinama, sjenama, ranama i ograničenjima. Na psihološkom planu, “zaljubljivanje” je povezano sa prihvatanjem, realnim sagledavanjem veze i preuzimanjem odgovornosti za sopstvena osećanja. Ne traži savršenstvo, ali autentičnost. Na energetskom nivou, “ljupkost” je usklađena sa srčanim centrom. Njegova vibracija je mirna, stabilna i koherentna, kada ritam srčanih i moždanih talasa dolazi u harmoniju. Srce zrači, a ne traži! Na nivou nervnog sistema, to je prelazak na parasimpatiku – stanje obnove i poverenja, gde dah postaje dublji, telo opuštenije, a prisustvo prirodno. Energija se ne gubi, već kruži između dvoje ljudi.
Ezoterično, jeste ljubav koji više nije vezan za neki predmet, već je sveprisutan i vječan frekvencija. Zbog ‘ljubavi’, veze prestaju biti mjesto gladi duše. Oni postaju mjesto susreta, jer dvoje ljudi ne dolaze da popune rupe, već da podijele punoću. Zaljubljivanje je često povezano s tjelesnom hemijom, hormonima, izgledom, dodirom i uzbuđenjem novog. Vibrira visoko, ali kratko, kao jak ton koji brzo nestaje. ʼLjubljeniʼ vibrira stabilnije, kao harmoniju koji se vremenom produbljuje. Nije manje strastvena, ali je njena strast svjesna, utemeljena i uporna.
ljubav pita: hoćeš li me voljeti?
“Omiljeni” kaže: Ja sam ljubav. hajde da se upoznamo.
Karakteristike ‘popularnosti’ su:
- osjećaj sigurnosti i povjerenja;
- sposobnost da ostanete čak iu izazovima;
- emocionalna zrelost;
- balans između bliskosti i lične slobode.
“Biti zaljubljen” znači biti zaljubljen čak i kada nisi u vezi, nisi siguran, nisi u ekstazi, nisi “postao ono što misliš da treba da budeš”. To je sposobnost da budete sami sa sobom, “bez nasilja prema sebi”, sigurni u svojoj sigurnoj kući – svom tijelu. “Ljubav” se gradi ulivanjem povjerenja u tijelo, bez obzira na okolnosti susreta. U ovom stanju ljubav nije uvek „lepa“. Nekad je tiho, nekad tužno, nekad sirovo… ali je živo i stvarno. Ti, živa i stvarna!
Kako bi bilo da vjerujete da nismo došli na ovaj svijet da stalno tražimo ljubav, ali jednostavno da postajemo ljubav?! Da živimo svesno i odlučimo da budemo ljubav svake sekunde ovog dragocenog života, sve dok se potpuno ne “zaljubimo” – u sebi i svemu oko sebe! Jer zaljubljivanje je početak priče, dok je “zaljubljivanje” odluka da se priča živi vječnost!
grlim te glasom ljubavi,
Ana
Naslovna fotografija-Shutterstock.com
