U općini Vareš odvija se jedna od najozbiljnijih zdravstvenih kriza u novijoj historiji ovog kraja. Masovno trovanje stanovništva olovom, povezano s rudarskim aktivnostima kompanije DPM Metali, poprima razmjere koje nadležne institucije više ne mogu ignorirati, iako to, zasad, uporno čine.
Najnoviji rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi, provedeni na više od 100 stanovnika Vareša, potvrđuju ono na što građani mjesecima upozoravaju, trovanje teškim metalima daleko je rasprostranjenije i opasnije nego što se u početku pretpostavljalo. Olovo više nije problem samo stanovnika naselja Pržići i Daštansko, smještenih u neposrednoj blizini deponije rudnika, već je detektirano i kod građana koji žive u samom središtu Vareša.
Podsjećanja radi, još u decembru prošle godine testirano je 44 osobe različitih starosnih skupina i kod svih je utvrđeno prisustvo olova u krvi. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano dodatnih devet osoba, a njihovi nalazi samo su potvrdili alarmantno stanje. Posebno zabrinjava činjenica da je olovo pronađeno i kod petoro djece mlađe od šest godina, čime ova kriza prerasta u ozbiljnu prijetnju budućim generacijama.
Posljednja testiranja otkrivaju još mračniju sliku, kod pojedinih osoba izmjerene su koncentracije olova desetinama, pa čak i stotinu puta iznad referentnih vrijednosti.
Stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica upozoravaju da je riječ o izuzetno kompleksnom i opasnom zdravstvenom problemu.
„U ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina jasno zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u krvi.“
I dok se građani bore s posljedicama trovanja, a roditelji strahuju za zdravlje svoje djece, iz političkih i institucionalnih krugova dolaze poruke koje dodatno produbljuju nepovjerenje. Vršitelj dužnosti načelnika Općine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, gotovo istovremeno s objavom novih, poraznih rezultata testiranja, javnost saznaje da je kompanija DPM Metali uputila zahtjev Vladi Zeničko-dobojskog kantona za povećanje koncesione naknade.
„Zvanično je da je u petak poslana inicijativa ispred DPM Metali prema Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona. U narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Dogovoreno je i da, nakon potpisivanja, od 1. januara 2026. godine koncesija bude isplaćena retroaktivno“, izjavio je Rizvanović.
Da rudarska kompanija sama traži povećanje naknade koju plaća državi, u trenutku kada se stanovništvo suočava s dokazanim trovanjem, djeluje gotovo nevjerovatno. Ovakav potez otvara ozbiljna pitanja, ko zapravo donosi odluke i u čijem interesu se upravlja prirodnim resursima Zeničko-dobojskog kantona?
Stanovnici Pržića i Daštanskog ne kriju ogorčenost.
„Ako se radi o pokušaju da se ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo, zdravlje građana nema cijenu. Krajnje je neprimjereno razgovarati o koncesijama dok su životi ljudi ozbiljno ugroženi.“
U cijeloj priči dodatno zabrinjava činjenica da Zakon o rudarstvu Federacije BiH jasno propisuje obavezu ukidanja dozvole za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. U slučaju Vareša, svi zakonski uslovi očigledno su odavno ispunjeni.
Ipak, vanredno stanje još uvijek nije proglašeno, a javnost nema informacije da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopće pokrenulo istragu o ovom slučaju, kako navode i iz UG Fojničani Maglaj. Umjesto odlučnih mjera, svjedočimo institucionalnoj šutnji.
Štaviše, uprkos snažnom protivljenju mjesnih zajednica i organizacija civilnog društva, kantonalne vlasti nastavljaju davati podršku novim, potencijalno opasnim rudarskim projektima u Varešu, uključujući i planirano rudarenje hroma u slivu rijeke Krivaje.
Dok se koncesije povećavaju, a profitni planovi šire, građani Vareša ostaju izloženi tihoj, ali smrtonosnoj prijetnji. Pitanje koje se nameće više nije tehničko ni administrativno, već duboko moralno, koliko vrijedi ljudski život u odnosu na rudarski profit?
