Sve je manje pitke vode u svijetu: I BiH zauvijek uništava svoju pitku vodu

Univerzitet Ujedinjenih nacija (UNU), tačnije Institut za vodu, prirodu i zdravlje (INWEH), nedavno je objavio studiju o životu izvan civilizacijskih hidroloških potreba u eri koja će nastupiti nakon aktualnih svjetskih kriza. Autor izvještaja, kanadski profesor Kaveh Madani i njegov tim stručnjaka, istraživanju su dali naziv “Globalni bankrot vode”, što je nova terminologija iza koje stoje Ujedinjene nacije, koje istovremeno rade na održivom razvoju (Sustainable Development) koji označava sveobuhvatan pristup za budućnost na osnovu potrebe sadašnjosti i bez ugrožavanja budućih generacija.

Odgovore nemamo

Voda za piće, upozoravaju, ograničen je resurs kojem nemaju svi jednak pristup i kojeg je, kao najvažnijeg resursa na zemlji, sve manje.

– Zanimljivo je kako se u javni diskurs uvodi novi termin “bankrot” da bi se opisala ozbiljnost stanja kada je riječ o vodnim resursima. Suština tog pojma je jednostavna i svima razumljiva – ne može se trošiti ono čega više nema. Iako tehnički i tehnološki napredujemo, činjenica je da ne postoji rješenje koje može nadoknaditi gubitak pitke vode sa kojim se svijet već danas suočava, niti za sada imamo odgovor za ono što nam dolazi sutra, kazao nam je Mario Crnković iz Udruženja Green Team.

Studija ne polazi od pretpostavke “ako”, nego kada vodni sistemi propadnu, efekti će biti brzi i dalekosežni.

– Propast žetve, prekid energetskih sistema, javno zdravlje ugroženo, veći gradovi ubrzano će postati nemogući za život, gubici životnih stečevina, izbjeglištvo zajednica, porast tenzija i podrivanje temelja mira i stabilnosti, navode se crne prognoze u studiji.

Klimatske promjene, gubici biodiverziteta, degradacija kvaliteta zemljišta i neravnomjeran razvoj su standardni problemi agende UN-a, ali će ih sve nadmašiti povećani sistemski rizik nesigurnosti sa vodom i toga su sada svi postali svjesni.

Gudronska jama u Modriči preživjela je ekološku katastrofu/Goran Dakić

Geotermalne i tektonske promjene, prirodne suše, poniranje voda, urbanizacija, rudarenje i naftna politika glavni su uzroci bankrota zaliha pitkih voda širom svijeta. Najugroženije lokacije su u različitom regionima Sjedinjenih Američkih Država, Irana, Meksika, Indonezije, Brazila, Kine i tako redom. Na ovoj listi 50 najugroženijih lokaliteta, kao 44. spominje se regija Tuzle u Bosni i Hercegovini. Nažalost, u našoj zemlji voda se smatra resursom kojeg imamo napretek iako je vrijeme da se i kod nas upale alarmi.

– U Nacrtu prostornog plana Tuzlanskog kantona, koji je objavljen u augustu 2025. godine, u rejonu jezera Modrac kao najvećeg rezervoara vode i planine Konjuh planirana su najmanje četiri rudnika takozvanih kritičnih mineralnih sirovina, koji bi zauvijek uništili izvore pitke vode. Na Kupresu, koji predstavlja razdjelnicu crnomorskog i jadranskog sliva, želi se otvoriti veliko postrojenje za proizvodnju magnezija, rudnik u Varešu je već otrovao izvore i ljude, a planira se novi rudnik hroma u slivu rijeke Krivaje, baš kao i litijuma na planini Majevici. Ovo je samo nekoliko primjera kako mi postupamo prema našoj prirodi i kako zauvijek uništavamo pitku vodu, istakao je Adi Selman, aktivista Karton revolucije.

Jezero Modrac: Voda ili rudnici?/Tuzlanski.ba

UNU-INWEH izvještaj namijenjen je cijelom čovječanstvu kako bi se proklamovala terminologija vodnog stresa, vodne krize i vodnog bankrota kao treće faze u koju je većina nacija već zakoračila.

– Važno je znati da su ljudski vodni sistemi već u postkriznoj funkciji i to u propaloj fazi kada se svakim novim zahvatima čini nepopravljiva šteta. Pozivamo na globalnu akciju zbog bankrota vode i uspostavljenje transformativne agende za krizno vladanje vodom u kojoj odgovorno upravljanje i adaptiranje postaje centralni zadatak, umjesto beskonačnog prolongiranja i improvizacija na terenu. Moramo izbjeći budućnost nepopravljivih gubitaka, te izgraditi svjež i balansiran odnos zajednica sa vodom od koje ovise, piše u izvještaju.

Privid sigurnosti

Od upravljanja Covid krizom do nedavne vojne intervencije u Venecueli očito je da jači uzimaju od slabijih, tako da je skepticizam opravdan i kada je voda u pitanju.

Čak se u istom izvještaju navode pokazatelji porasta konflikta u čijem centru je voda. Od 2010, kada je bilo dvadesetak takvih konflikata, do 2024, kada je njihov broj vezan za vodu prešao brojku od 400 slučajeva. Davno su mnogi predviđali ratove za vodu, ali sada se vidi da su to hibridni ratovi koje vode korporacije, često iskorištavajući korupciju lokalnih vlasti.

– Naše mišljenje je da nas pohlepa i izdaja onih koji nas predstavljaju vode ka tome da će u narednim godinama i desetljećima, ukoliko se ništa ne promijeni, iza nas ostati samo spaljena zemlja, iskren je Selman.

Korak po korak, pitka voda iz komunalnog pitanja prerasla je u pitanje upravljanja strateškim resursom.

– Neke zemlje su tu realnost već prepoznale, dok u slučaju Bosne i Hercegovine relativno bogatstvo pitkom vodom stvara privid sigurnosti i drži nas izolovanim od stvarnog stanja na terenu. Vode na Balkanu je sve manje, rijeke su pod sve većim pritiscima, krenuvši od neodgovornih upravljanja do energetskih zahvata, a u društvu koje je kontinuirano opterećeno političkim i egzistencijalnim krizama, o krizi pitke vode se govori najmanje iako je riječ o pitanju koje direktno određuje budućnost ovog prostora, poručio je Mario Crnković.