Katastrofalno nevrijeme koje je posljednjih dana pogodilo jug Italije izazvalo je veliku materijalnu štetu, a najteže posljedice zabilježene su na Siciliji.
U gradu Niscemiju urušio se oko četiri kilometra dug dio litice, pri čemu je klizište odnijelo tlo ispod stambenih objekata i prisililo vlasti na hitnu evakuaciju više od hiljadu stanovnika.
Iako snimke iz zraka prikazuju duboke pukotine u terenu i objekte na samom rubu ponora, zasad nema prijavljenih poginulih ni povrijeđenih.
Talijanska vlada proglasila je vanredno stanje za pogođene južne regije te osigurala prvih 100 miliona eura za hitne mjere. Regionalni predsjednik Sicilije Renato Schifani procijenio je da bi ukupna šteta na otoku mogla premašiti 1,4 milijarde eura, s obzirom na velika oštećenja saobraćajnica i stambenih zgrada, piše Corriere della Sera.
Stručnjaci upozoravaju da je teren u Niscemiju i dalje nestabilan te da bi nove obilne oborine mogle ponovno aktivirati klizište i ugroziti povijesnu jezgru grada.
Geološki nestabilno područje
Područje Niscemija već se vijekovima smatra geološki nestabilnim. Povijesni zapisi potvrđuju da je grad izgrađen na glinovitim brežuljcima iznad Gele, što je više puta dovelo do klizišta.
Knjiga arheologa i prirodoslovca Saverija Landoline Nave iz 1792. godine opisuje veliko klizište iz 1790., koje je trajalo osam dana i znatno izmijenilo konfiguraciju terena, ali je završilo bez većeg broja žrtava.
Novo veliko klizište pogodilo je Niscemi 12. oktobra 1997. godine. Stanovnici četvrti Sante Croci i Santa Maria tada su prijavili pucanje zidova i naglo širenje pukotina na objektima zbog tla zasićenog vodom.
Dijelovi naselja postupno su se urušavali u stepenastim segmentima. Prema izvješćima agencije Ansa, evakuirano je oko tisuću stanovnika, a zabilježena je velika materijalna šteta, također bez ljudskih žrtava.
Tadašnje procjene sicilijanske civilne zaštite ukazivale su na neadekvatnu odvodnju oborinskih i otpadnih voda te izgradnju naselja na neprimjerenom terenu kao ključne čimbenike rizika, prenosi Jutarnji list.
Kao nužne mjere spominjali su se preseljenje stanovnika iz najugroženijih zona i izgradnja učinkovitog sustava odvodnje. Nakon završetka izvanrednog stanja provedeni su tek ograničeni infrastrukturni zahvati, ponajprije manji radovi na odvodnji prema potoku Benefizio.
Problemi i u drugim dijelovima zemlje
Slični obrasci zabilježeni su i u drugim dijelovima Italije. Stručnjaci ističu da se sjećanje na poplave i klizišta brzo gubi izvan najteže pogođenih područja, što doprinosi ponavljanju istih problema. Takav je trend potvrđen u više regija, uključujući Pijemont, Emiliju-Romagnu i jug zemlje.
Prema dostupnim podacima, Italija je država s najvećim brojem klizišta u Europi. Analize arhive agencije Ansa pokazuju da su pravomoćne presude odgovornima za klizišta, uključujući slučajeve u kojima je utvrđen ljudski nemar, izrečene u relativno malom broju slučajeva.
Naučno istraživanje “Societal landslide and flood risk in Italy” autora Bianchija, Guzzettija, Rossija i Salvattija navodi da je broj teških klizišta u Italiji porastao sa 162 u drugoj polovici 19. stoljeća na 509 u prvoj polovici 20. stoljeća, dok je u razdoblju od 1950. do 2008. zabilježeno ukupno 2204 ozbiljna slučaja.
Primjer grada Sarna ilustrira taj trend: između 1841. i 1939. zabilježeno je pet klizišta, dok je nakon Drugog svjetskog rata do 1998. godine evidentirano njih 36, uključujući katastrofalni događaj iz 1998. godine.
Datum i vrijeme objave: 28.01.2026 – 15:32 sati







