Svijet na raskršću

Amerika se nakon hladnog rata nametnula kao vodeća neoliberalna sila – zemlja koja je širila ideje slobodnog tržišta, privatizacije i deregulacije. Dok jedni u tome vide motor globalnog progresa, drugi upozoravaju na rastuće nejednakosti, klimatske promjene i iscrpljivanje resursa. Dolaskom Donalda Trumpa, slogan “America First” podsjetio je na parole nacionalne nadmoći: zatvaranje u vlastite granice dok svijet traži zajedništvo.

Unipolarni svijet u kojem jedan hegemon diktira pravila pokazao se nestabilnim. Kriza na Kubi 1962. godine bila je podsjetnik koliko je opasno balansirati na ivici nuklearne katastrofe. Danas, lokalni ratovi – od Ukrajine do Bliskog istoka – samo su odrazi globalne nesigurnosti. Neoliberalni kapitalizam sve više poprima obilježja kriminalizma: ciljevi se ostvaruju lažima, pljačkom i silom. Rat postaje najsigurniji način da moćnici zadrže vlast.

Multipolarni svijet kao alternativa Ako želimo opstati, moramo prevladati razlike i ostati odani jedinstvu ljudske vrste. Multipolarni svijet znači međunarodni poredak u kojem značajnu ulogu imaju različite države, regije i kontinenti. To nije utopija, nego nužnost: ravnoteža moći između više centara može spriječiti sukobe i osigurati stabilnost. No pitanje ostaje – kako doći do takvog svijeta?

Europa između ideala i stvarnosti Europska unija nastala je poslije Drugog svjetskog rata kao garant mira i demokratskog uređenja. Njena namjera bila je jasna: izgraditi Europu u kojoj neće počinjati svjetski ratovi. No i sama EU danas je ugrožena hegemonijom i autokratskim tendencijama. Ako ne pronađe snagu da bude kontramodel unipolarnosti, riskira da postane tek još jedan fragment globalne krize.

Znanje, etika i globalizacija Globalizacija mora postati svijet svih nas – s resursima koji će služiti svima i trajati za one koji dolaze poslije nas. Profesionalno obrazovanje mora biti usklađeno s etikom i estetikom. Bez toga, znanje postaje prazno, a tehnologija oružje pohlepnih. Umjetna inteligencija, milijuni strojeva i vrhunske tehnologije neće nas spasiti ako njima upravljaju interesi profita, a ne ljudskog dostojanstva.

Izbor pred čovječanstvom Naša civilizacija stoji pred izborom: ili ćemo razum pretvoriti u mudrost, ili ćemo dopustiti da nas nagoni vrate u prašumu povijesti. Ratovi i parade oružja nisu nužnost – oni su izbor. Ako se ne naučimo birati drugačije, budućnost će biti ponavljanje prošlosti, samo s većim razmjerima uništenja. Exit iz sadašnjeg kriznog stanja mora se tražiti u novim znanjima, tehnologijama i principima etike, zasnovane na bioetici.

Zaključak Bez obzira na nacionalne, ekonomske i kulturne razlike, predstavljamo jedinstvenu biološku populaciju. Ona može opstati samo ako njen daljnji razvoj bude zasnovan na međusobnom razumijevanju, aktivnoj koegzistenciji i solidarnosti. Suvremena znanost mora uvjetovati prijelaz iz jedne civilizacije u drugu – na međuljudskim odnosima utemeljenim na socijalnoj pravednosti i humanosti. U protivnom, Exit postaje utopija, a stvarnost – vrlo svijetla nuklearna perspektiva.