Januar

Lete dani, lete godine. I evo, dok si trepnuo, kraj januara. Sve se zbilo u trenu. Blagdanska euforija, kupovina, putovanja (kako ko), dočeci na otvorenom, koncerti, vatromet. Na kraju smo prvog mjeseca u ovoj godini. Mjeseca koji većini traje 365 dana. Dakle, dug kao godina. Januar je mjesec za koji jedva čekamo da prođe. Januar je mjesec u kojem se nekako trudimo preživjeti. U ovom mjesecu je i najdepresivniji ponedjeljak u godini.

Stresan je januar sam po sebi, a mi u Bosni i Hercegovini imali smo i dodatne okolnosti. Zamislite, palo čak 50 cm snijega. Kolaps u glavnom gradu neviđenih razmjera. Nespremni smo bili za padavine, jer zimi smo navikli na visoke temperature. Led, snijeg, neočišćene ulice, bila je to borba od desetak dana. Ipak, preživjeli smo, barem većina, jer – nažalost – imali smo i smrtnih slučajeva.

Nakon zatrpanosti snijegom, svjedočili smo zatrpanosti tonama smeća. Uz sve to, udišemo jako zagađen zrak i ne, nismo bili prvi na svjetskoj listi, ali bili smo pri vrhu. Stanovništvo Bijeljine i Vogošće bilo je bez grijanja, a temperature u minusima danima zaredom.

Ministarstva prebacuju loptice na direktore preduzeća, a direktori uzvraćaju. Na ovakvim teniskim potezima zavide i najpoznatiji svjetski teniseri. Saobraćajnih nesreća bilo svakih nekoliko sati. Nesavjesni vozači nalijetali na pješake. Bilo i poginulih i povrijeđenih. Tramvajski saobraćaj u Sarajevu u jednom trenutku bio obustavljen nekoliko sati jer je došlo do tuče između putnika. Sijevale šake na sve strane. Neki sudionici pobjegli, a neki odgovarali na pitanja dok je policija vršila uviđaj.

Ni politički nismo zaostajali. Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH žustra rasprava kako je i ko brojao glasove. Ko zna brojati, a ko ne. Zbog loše matematike u dnevni red nije uvrštena tačka o pravu porodilja na pratnju na porodu. Nakon rasprave, drugog dana zasjedanja, pa onda pauze, pa opet rasprave, ova tačka je ipak uvrštena. Valjda su na pauzi naučili sabirati.

Ne treba zamjerati, jer naši političari uglavnom znaju oduzimati, naročito od naroda, pa se onda zbune kada im se promijeni matematička radnja. U NSRS-u pak maratonska posebna sjednica, na kojoj je prihvaćena ostavka predsjednika Vlade RS-a Save Minića. A onda je Savo Minić ponovo dobio povjerenje i mandat koji mu je ovaj put umjesto Milorada Dodika povjerila v. d. predsjednika RS-a Ana Trišić-Babić. Imenovano je i novih pet ministara. Ovi politički potezi stigli su uoči odluke Ustavnog suda BiH, jer je prvi mandat Miniću povjerio Dodik i to poslije pravosnažne presude Suda BiH.

Elegantni potezi, dobro su se dosjetili… Samo nekoliko dana nakon imenovanja, drama u najavi zbog ministrice koja nije dokazala da je Bošnjakinja. Riječ je o Ireni Ignjatović. Koji će biti epilog, saznat ćemo vjerovatno u februaru. Komisija za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH zakazala javno saslušanje rukovodstva BHANSA, ali ono nije održano. Šta ćemo, bolest ne bira, a kompletno rukovodstvo na bolovanju.

I zaokružimo ovu priču najavom premijera Vlade FBiH Nermina Nikšića kako će nakon isteka mandata u penziju. Bilo je i vrijeme i nadajmo se da će barem ovo obećanje ispuniti. Jedini problem je što Nikšić nije jedini. Mnogo je onih koji su odavno trebali u penziju, pa da ovaj narod malo odahne, ako ništa, barem od svakodnevnog gledanja jednih te istih lica. Napomena: bijeli hljeb ostaje na snazi, pa neće biti teško s njim biti penzionisan. Samo, savjet je da se ne pretjeruje, jer nije baš zdravo pretjerano ga konzumirati. Ostali penzioneri u FBiH čekaju informaciju koliko će im biti povećane penzije. Idemo dalje, sad će februar…