Oxford je zvanično proglasio riječ godine za 2025., a pobjednik je termin koji savršeno opisuje duh digitalnog doba u kojem živimo – mamac za ljutnju (mamac za ljutnju). Nakon trodnevnog glasanja, u kojem je učestvovalo više od 30.000 ljudi, lingvisti su zaključili da ova fraza najbolje opisuje način na koji danas komuniciramo, konzumiramo sadržaj i reagiramo na internetu.
U uži izbor ušle su tri riječi: mamac za ljutnju, kultivacije aure i biohack – sva trojica snažno prisutna u svakodnevnim razgovorima i digitalnoj kulturi tokom protekle godine. međutim, mamac za ljutnju prema analizi glasova, komentara javnosti i jezičkih podataka, odnio je ubjedljivu pobjedu. U stvari, njegova upotreba se utrostručila u posljednjih 12 mjeseci.
Šta to zaista znači mamac za ljutnju?
Mamac za bijes definira se kao internetski sadržaj koji je namjerno osmišljen da izazove ljutnju, frustraciju ili bijes. Riječ je o provokativnim, često uvredljivim objavama čiji je cilj povećanje broja klikova, komentara i angažmana na društvenim mrežama ili portalima. U godini koju su obilježili društveni nemiri, debate o regulaciji onlajn sadržaja i rastuća zabrinutost za digitalno mentalno zdravlje, stručnjaci su primijetili da mamac za ljutnju to više nije samo internet trik. To postaje signal dublje promjene u načinu na koji govorimo o pažnji – kako je poklanjamo, kako se borimo za nju i gdje povlačimo etičke granice u digitalnom prostoru.
Istorijat termina
Zanimljivo je da termin mamac za ljutnju prvi put se pojavio na internetu 2002 Usenet – “djed” današnjih društvenih mreža i foruma, koji je nastao 1979. godine, toliko prije Interneta kakvog danas poznajemo. Usenet bila je globalna mreža novinskih grupa u kojima su ljudi razmjenjivali poruke, raspravljali, raspravljali, dijelili znanje i – da, čak i trolovali jedni druge u to vrijeme.
I upravo je ta ideja namjernog “biranja” emocija brzo našla svoje mjesto na internetu.
Vremenom je ovaj termin evoluirao u internetski sleng za viralne postove, najčešće tvitove, koji se koriste za kritiku čitavih sistema onlajn sadržaja – platformi, kreatora i trendova koji diktiraju ono što vidimo na našim ekranima. Danas je mamac za ljutnju mainstream termin koji se koristi u redakcijama širom svijeta, ali i među samim kreatorima sadržaja.
Zašto algoritmi vole bijes
Pomama prodaje – to je oštra, ali dokazana činjenica digitalnog doba. Kako su algoritmi društvenih medija počeli nagrađivati provokativan sadržaj, mamac za ljutnju je evoluirao u sofisticiranije prakse kao npr bijes farming – dugoročno, sistematsko izazivanje bijesa putem marketinga namjerno netačnih informacija, teorija zavjere i polarizirajućih tema. Takav sadržaj ne samo da manipuliše reakcijama publike, već gradi trajni ciklus angažmana zasnovan na negativnim emocijama.
Rstarost mamaca – jednu ili dvije riječi?
Iako se sastoji od dvije riječi, Oksfordska riječ godine ne mora biti samo jedna riječ – već “jedinica značenja”. Mamac za bijes je složenica nastala od riječi raga (ljutnja) i bajt (mamac); oba su termina duboko ukorijenjena u engleskom jeziku još od srednjeg vijeka.
Slično je terminu klik mamacali sa jasnijim fokusom: Doc klik mamac ima za cilj radoznalost i iritaciju, mamac za ljutnju cilja na ljutnju, sukobe i polarizaciju. Upravo ta preciznost ga čini savršenim izrazom za današnji online svijet.
Šta ova riječ govori o nama?
Kasper Gretwall, šef Odsjeka za jezike (Oxford Languages) u izdavačkoj kući Oxford University Presskoja se bavi značenjem, razvojem i upotrebom jezika u stvarnom životu, istakla je da će 2025. godina biti u znaku pitanja identiteta – ko smo onlajn, a ko oflajn. U svijetu deepfake slavne ličnosti, AI influenceri i virtuelni sljedbenici, sve smo svjesniji manipulativnih taktika kojima smo izloženi.
“Internet je nekada pokušavao da privuče našu pažnju radoznalošću. Danas pokušava da upravlja našim emocijama”, rekla je Gretvol. Ako je prošlogodišnja riječ trulež mozga opisao mentalni umor od beskonačnog skrolovanja, mamac za ljutnju otkriva sadržaj koji je svjesno osmišljen da nas razbjesni – i iscrpi.
Zajedno, ove riječi oslikavaju moćan portret digitalne stvarnosti: bijes pokreće angažman, algoritmi ga pojačavaju, a stalna izloženost nas psihički iscrpljuje.
Oksfordska riječ godine nije samo jezički izbor – to je poziv da zastanemo i razmislimo o svijetu koji stvaramo klikovima, komentarima i emocijama koje nesvjesno hranimo na internetu.
