Nije lako kada vam u Dnevnu sobu upadne rođeni ustaša iz Argentine, čija je obitelj spasila život neprežaljenom Poglavniku Anti, dok se, nakon što su partizani malo pobijedili u ratu, prebacivao na pričuvni položaj.
Drago Pilsel je svoju transformaciju od mladoustaše preko borca za ljudska prava i novinara lijevih uvjerenja, opisao u knjizi “Argentinski tango”, koja je nedavno doživjela drugo izdanje, pa nam je Drago malo besjedio i o tome, ali i o zabludama mnogih mladih ljudi u Hrvatskoj koji su se pogubili u Plenkijevim dvostrukim konotacijama koljačkog pozdrava koji voli zabludjela omladina.
O svojim mladim danima u Argentini je Pilsel rekao: “Vikendom sam bio kod Hrvata, kod naših fratara, a od ponedjeljka do petka imao sam neke zadatke povremeno u jednoj župi u koju je vodio jedan isusovac. Ta se župa nalazila jako blizu sjedišta predsjedničke rezidencije gdje je tada boravi šef vojne hunte Jorge Rafael Videla. Mi smo imali javnu kuhinju u toj župi, što je bilo prilično riskantna stvar, te 1978. dvije godine nakon što je počela diktatura. I taj isusovac mene tu viđa jer pratim neka predavanja, već sam se zanimao za teologiju. I jednog dana on mene zaustavi, taj župnik koji je bio kolega pokojnog Pape Franje koji je tada bio šef svim isusovcima u Argentini, i kaže: ‘Drago, dođi malo.’ Počeli smo razgovor i u nekom trenutku on meni postavlja pitanje, s kojim sam započeo svoj argentinski roman, i kaže ‘Dokle ćeš se ti ponašati kao hrvatski fašist vikendom, a od ponedjeljka do petka kao ljevičar i kao ljudsko-pravaški aktivist? To zajedno ne ide.’”
Pilsel je potom nastavio: “Kad je on meni rekao ‘hrvatski fašist’ meni nije bilo jasno što to znači. Imao sam tada 16 godina, međutim dvije godine nakon toga po prvi puta u životu primam u ruke časopis Nova Hrvatska koji se izdavao u Londonu. Radili su ga hrvatski proljećari koji su došli do Britanije. Među njima Jakša Kušan pokojni, Vladimir Pavlinić koji je bio osnivač Glasa koncila… Dakle nije to bila nikakva ustašija, nego normalni ljudi koji su otišli odavde jer bi završili u nekom zatvoru kao Budiša, Čičak, Gotovac, itd. Uglavnom čitajući taj časopis ja saznajem da možeš biti Hrvat, ali ne nužno i ustaša. Imao sam 18 godina i ta spoznaja je mene onako pomalo zbunila. Trebalo mi je još dvije godine da spoznam stvari kad sam upisao studij novinarstva, da shvatim argentinsku povijest i da svladam i vidim što je taj vojni fašizam koji vlada Argentinom i onda je meni počelo biti jasno to što je taj svećenim meni onda rekao.”
Ima li uvjerljivijeg kritičara tog pozdrava od Drage, koji ga je kao klinac izgovarao slično kao i mladi danas, dakle, bez razmišljanja i sa samo jednom konotacijom?
Pilsel je i teolog, pa je održao i kratki tečaj o kršćanstvu i ekumenizmu, kritizirajući crkveni vrh, koji se umjesto slavljenju Krista kojemu su svi ljudi bili jednako važni, odao stavljanju nacije i širenju predrasuda prema drugima.
U vrlo emotivnom nastupu, na kraju nam je otkrio koliko ga boli najveća rana, pogibija i nestanak tijela njegovog brata Branka, koji je poginuo kao pomorski diverzant 4. brigade.
Prijašnja emisija:
