Astronomski tim sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju zabilježio je povijesni trenutak u sustavu zvijezde Fomalhaut, udaljenom “samo” 25 svjetlosnih godina od Zemlje. Koristeći podatke s teleskopa Hubble, znanstvenici su svjedočili pojavi točaka svjetlosti koje su nastale kao izravna posljedica silovitih sudara masivnih objekata. Ovaj sustav, smješten u zviježđu Južne ribe (Piscis Austrinus), prolazi kroz fazu dinamičkih previranja kakvu je naš Sunčev sustav proživljavao u svojih prvih nekoliko stotina milijuna godina.
Misterij učestalih udara
Posebnu pozornost znanstvenika privukla je činjenica da je objekt prethodno identificiran kao planet “Fomalhaut b” zapravo bio prvi u nizu uočenih oblaka prašine, a nastao je sudarom manjih nebeskih tijela. Taj je objekt sada redefiniran kao “circumstellar source 1″ (cs1), dok je najnovije promatranje otkrilo i drugi sličan izvor svjetlosti, nazvan “cs2”. Ovi nalazi sugeriraju da je sustav znatno aktivniji nego što su dosadašnji teorijski modeli predviđali.
Pojava dvaju ovakvih događaja u razmaku od samo dvadeset godina predstavlja pravi znanstveni misterij. Prema riječima astronoma, prijašnje su teorije predviđale jedan takav sudar svakih 100.000 godina. Činjenica da su oba objekta, cs1 i cs2, locirana neobično blizu jedan drugome unutar unutarnjeg dijela vanjskog diska prašine, dodatno zbunjuje istraživače. Da su sudari asteroida i planeta u nastanku nasumični, očekivalo bi se da se događaju na potpuno nepovezanim lokacijama.
NASA, ESA, P. Kalas (UC Berkeley), J. DePasquale (STScI)
Nova promatranja omogućuju procjenu veličine i broja tijela u disku. Prema trenutnim izračunima, planetoidi čijim je uništenjem nastala prašina bili su veličine oko 30 kilometara. Istraživači zaključuju da u sustavu Fomalhaut kruži otprilike 300 milijuna takvih objekata, što sustav pretvara u svojevrsni prirodni laboratorij za proučavanje formacije i sastava nebeskih tijela kroz njihovu destrukciju.
Izazovi budućih misija
Ovi nalazi služe i kao važno upozorenje za buduće svemirske misije koje će pokušati izravno snimiti egzoplanete. Budući da objekt cs2 izgleda gotovo identično kao ekstrasolarni planet koji reflektira svjetlost zvijezde, postoji šansa da teleskopi zamijene prolazne oblake prašine za čvrsta planetarna tijela. Razumijevanje prirode ovih “lažnih planeta” ključno je za ispravnu interpretaciju podataka o sustavima koji se promatraju putem reflektirane svjetlosti.
NASA, ESA, STScI, R. Crawford (STScI)
U naredne tri godine tim će nastaviti pratiti razvoj objekta cs2 kako bi utvrdili hoće li on izblijedjeti ili postati svjetliji zbog interakcije s okolnim materijalom. Osim Hubblea, u istraživanje će se uključiti i teleskop James Webb. Pomoću njegove NIRCam kamere, znanstvenici planiraju analizirati sastav prašine i potencijalno prisustvo vodenog leda, koristeći infracrveni spektar koji nadopunjuje Hubbleova vizualna promatranja za dobivanje potpune slike o evoluciji ovog sustava.Rad o ovom otkriću objavljen je u časopisu Science.
Datum i vrijeme objave: 21.12.2025 – 20:41 sati
