Sve više mladih u Srbiji otvoreno kaže da njihova svakodnevica prolazi u stalnoj potrazi novaci da život sveden na “plaćanje računa i hrane” više ne vide kao održiv. U potrazi za stabilnošću i “običnim, normalnim životom”, Evropa, ali i daleke destinacije, postaju sve privlačnije. Pitanje “Gdje mladi čovjek može započeti novi život?” postao je nezamjenjiv na društvenim mrežama, a odgovori onih koji već žive “do kraja” donose iznenađujuće preporuke i jasna upozorenja.
Nedavno je jedan mladić na Redditu ozbiljno posegnuo za savjetom:
“Želim da radim običan posao i da živim bar normalno kao i svaki drugi, a ne za račune i hranu i da vidim kako ću preživeti mesec. Bar za leto mogu da odvojim novac za odmor. Život u Srbiji mi više nema smisla.”
Njegovo pitanje koja zemlja nudi najbolje uslove za rad i život uz minimalan stres oko osnovne egzistencije propraćeno je lavinom komentara.
Austrija je dobila daleko najviše preporuka. Jedan od najdetaljnijih odgovora dao je Srbin koji je na osnovu ličnog iskustva uporedio život u Nemačkoj i Austriji, tvrdeći da je razlika ogromna.
“Austrija je sranje. I ja sam živio u Njemačkoj i mogu reći da je Austrija duplo bolja. Ne bih ni pokušavao da idem ponovo u Njemačku, to je katastrofa za mene, znam mnoge koji su se vratili”, započeo je svoje poređenje.
Dva ključna faktora odlučuju u korist Austrije. Prva je famozna 13. i 14. plata, koju tamo primaju skoro svi zaposleni, dva puta godišnje, dok u Nemačkoj zavisi od kompanije i uglavnom nije praksa za “obične poslove”.
Zamislite da vi i vaša supruga radite obične poslove i dva puta godišnje imate mjesečna primanja od 8.000 do 10.000 eura. To je ogromna razlika”, piše on.
Još jedan faktor je osjećaj da ste kod kuće: dok je Minhen opisan kao “neopisivo skup” i teško naći smještaj, Beč je opisan kao grad u koji se lako uklopiti jer je “balkaniziran”.
“Beč vam dođe kao Beograd, samo sa boljim standardom. Tu su naši restorani, koncerti, predstave… Tamo ne osećate nostalgiju za domom”, kaže on i dodaje da se stanovi mogu naći brže i po “normalnoj ceni”, a vrtići su mnogo jeftiniji, oko 200 evra u Austriji u odnosu na 700 evra u Nemačkoj.
Iako se često naziva “obećana zemlja”, nekoliko popularnih destinacija dobilo je jasnu preporuku koju treba izbjegavati, barem za sada.
Srbi koji žive u Kanadi upozoravaju da je zbog skoka cijena nekretnina život u velikim gradovima postao gotovo nepodnošljiv.
“Trenutno ne bih preporučio Kanadu novim imigrantima. Cijene stanova bukvalno su se udvostručile nakon pandemije“, rekla je Srpkinja.
Konkretni primjeri cijene zakupa pokazuju i zašto je početak težak: za garsonjeru u Montrealu treba izdvojiti 1.200 do 1.400 dolara, dok jednosobni stan košta 1.500 do 1.700 dolara.
Za Toronto i Vancouver, ovim iznosima se mora dodati najmanje 1.000 dolara. Dodatna prepreka je i to što novi imigranti nemaju kreditnu istoriju, pa stanodavci često traže dokaz o likvidnosti kako bi pokrili troškove iznajmljivanja stana, ne samo za mjesec dana, već za cijeli jednogodišnji ugovor.
Iskustvo migranta koji već 15 godina živi u Velikoj Britaniji je jasno:
“Ne bih to preporučio u ovom trenutku. Mnogi ljudi su se vratili u svoje domove u posljednjih godinu dana“, napisao je, dodajući da je slična situacija i u Irskoj. Ako bi morao ponovo da bira, izbor bi bio: Austrija ili Španija.
Pored Austrije, Poljska privlači pažnju kao brzorastuća zemlja u kojoj je život još uvijek pristupačniji nego na Zapadu, a mnogi je smatraju najbrže rastućom. Švicarska nudi visoke plate, ali upozorenje je da su troškovi života izuzetno visoki, što eliminira prednost visokih primanja. Švedska i Francuska pominju se kao zemlje s problemima u integraciji imigranata, dok se Skandinavija uglavnom preskače zbog “vremena i dosade”. S druge strane, Novi Zeland i Australija obećavaju bolji standard, ali im je jedina mana udaljenost i skupi letovi do Srbije.
Kao najveće iznenađenje, jedan komentator koji je živio u inostranstvu zaključuje: “Ako zaista želite promjenu i lijep život, onda Kina“.
(Telegraf.rs)
