Čovjek može biti ćelav i proćelav, muškarac usto može biti ćosav, žena brkata, a dječak i djevojčica mogu brucati, biti brucoši (a da ne upišu fakultet). A što kaže medicina? Postoji alopecija (bezdlakost) koja može poprimiti ekstremne oblike koji se zovu alopecia generalis, kada čovjek nema nijedne dlake na glavi, tj. na tjemenu, ili nijedne dlake na tijelu (alopecia universalis). Sve to, narodne riječi i stručni izrazi, ukazuje na činjenicu da nam je dlakavost – koju ne možemo izbjeći jer smo sisavci – i te kako u životu važna. I dok jedni čine sve da se dlaka na tijelu riješe, uključivo i dlaka na glavi, drugi bi htjeli imati ono što većina ljudi ima u izobilju i što bi, kako kažu Dalmatinci, i vragu dali. No, što ćemo, moda je moda, što je jednom lijepo drugom je ružno, a što je ružno prvome lijepo je drugome. Sjećam se iz svoje mladosti momaka koji su hvalili ljepotu neke seoske djevojke jer je bila „rutava k’o međedica“, a neka mi postarija gospođa reče da su naročito šarmantne žene i djevojke s malim, diskretnim brčićima. Pa sad…
Da nije tako, da se ljudi unatoč svim hirovima mode ne žele odreći svoje kose na glavi, govori i činjenica da se svako malo pojavi neko novo sredstvo protiv ćelavosti, sredstvo koje sprječava opadanje kose i potiče rast dlake. Među tim sredstvima je i kofein, dakle šamponi i njima slični pripravci na bazi kave. Kava ima nesumnjivo ne jedno nego mnogo povoljnih fizioloških djelovanja (o čemu sam višeput pisao u ovoj rubrici), no koja je razlika ako se kava pije ili razmazuje po kosi? Ovo vam drugo nitko ne preporučuje, no mnogi će vam prodavači ponuditi šampon s kofeinom koji, kažu, potiče rast kose i posljedično sprječava ćelavost. Koliko ima istine u njihovim tvrdnjama?
Traženjem znanstvene istine o vezi kofeina i rasta kose pozabavila su se dvojica poljskih znanstvenika te o tome objavili pregledni članak u časopisu Molecules. Naslov ne implicira rezultat njihove analize jer zvuči sasvim neutralno: „Caffeine as an active molecule in cosmetic products for hair loss: its mechanisms of action in the context of hair physiology and pathology“. No, gdje leži fiziološka aktivnost kofeina?

Osnovno fiziološko djelovanje kofeina je njegova interferencija s djelovanjem adenozina, s kojim – razumije se – dijeli mnoge strukturne karakteristike. Prije svega, kofein inhibira fosfodiesterazu (PE), enzim koji razgrađuje ciklički adenozin-fosfat (cAMP). Kako je cAMP „intracelularni hormon“, tj. tvar koja ubrzava stanični metabolizam, jasno je da će inhibicija fosfodiesteraze (kofeinom ili nečim drugim) dovesti do porasta razine cAMP u stanici, a time i do ubrzanja metabolizma. Drugo djelovanje kofeina je vezivanje za receptore adenozina, a to znači, između ostalog, da ubrzava cirkulaciju krvi. Kofein usto pojačava djelovanje fakora rasta nalik inzulinu (IGF-1), a taj je faktor izravno povezan s rastom dlake u folikulu. Na kraju treba spomenuti i antioksidacijskodjelovanje kofeina, koje sprječava oštećenje folikula dlake, a time i opadanje kose.

Sve to lijepo zvuči, jer – kako vidimo – kofein ne na jedan nego na četiri načina potiče kosmatost. Ali nije sve tako jednostavno. Kao prvo, kofein treba doći do folikula dlake da bi mogao na nju djelovati, a drugo, kofein podliježe metabolizmu, kao i većina tijelu stranih tvari (ksenobiotika). Kemijskim modifikacijama kofeina u organizmu nastaje 25 novih, tijelu stranih spojeva, a svaki od njih ima svoje fiziološko djelovanje. Stoga nas ne treba čuditi da unatoč preko tisuću objavljenih znanstvenih radova o djelovanju kofeina na rast kose još nema jasne spoznaje o njegovom djelovanju. To opet ne znači da se ništa ne zna.

Zna se, kao prvo, da kofein doista dopire do folikula dlake i u njemu postiže 10 puta veću koncentraciju nego na koži. No, tu je zamka. Vlasište čini samo 0,1 % površine kože, što znači da tek mali dio šamponom nanesenog kofeina na kraju dopre do folikula dlake. Ostatak djeluje na kožu – povoljno, no s obzirom na njegove metabolite i koncentraciju možda i nepovoljno. Drugi je pak problem kliničko testiranje djelotvornosti šampona i pjena s kofeinom. Zadovoljstvo kupaca, od kojih 70 do 100 % kažu da su im pripravci na bazi kofeina pomogli, znači nešto, ali ne mnogo: znanstveni se dokaz treba temeljiti na objektivnim pokazateljima, na kontroliranom eksperimentu, a to je nešto što je u slučaju liječenja ćelavosti teško provedivo.
I što na kraju reći? Mnogo je indicija, a malo dokaza. Ipak, za utjehu: kofein ima najmanje popratnih djelovanja od drugih sredstava za poticanje rasta kose. Finasterid može izazvati glavobolju i pad spolne želje, minoksidil pak alergijske reakcije. Bit će ipak najsigurnije da se vratimo starom Hipokratu: „Primum non nocere“ – kofein ne šteti, a ako pomogne, dobro pomogne.

Nenad Raos je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije, povijesti kemije i komunikacijskih vještina u znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik Prirode te urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji; član je društva ProGeo-Hrvatska i Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je 16 znanstveno-popularnih knjiga, posljednje dvije su „Kemičar u kući – kemija svakodnevnog života“ i „Antologija hrvatske popularizacije prirodnih znanosti“.
Datum i vrijeme objave: 06.12.2025 – 06:35 sati





