Ljudi umiru, lijekova nema, a vlast ne haje: Gdje su pare, zanima i pacijente i doktore

Sa suzama u očima prisjetila se prijateljica koje nisu dočekale lijek, pa onda i mukotrpne borbe sa karcinomom dojke kroz koju je i sama prošla. Priča Zekire Bajramović iz Cazina jedna je od onih koje imaju sretan kraj, a ona poručuje: “Hvala Bogu, pa sam danas ovdje sa vama i imam priliku djelovati u ime svih onih koji prolaze isti ili sličan put”.

A ni njena borba nije bila laka. Pored suočavanja sa dijagnozom, bolovima i suzama najbližih, dodatno je bila otežana administrativnim zamkama zemlje u kojoj preživljava.

Citostatici i dalje nedostupni

Paravan za izvlačenje novca: Ko je odgovoran za nestašicu citostatika, pacijenti snose posljedice

Tuga oboljelih

– Dolazim iz Cazina i predstavljam Udruženje oboljelih od malignog oboljenja grada Cazina i onkološki sam pacijent 18 godina, predstavila nam se sagovornica i podijelila svoju priču o putu liječenja koji je počeo tako da je njen otac morao prodati komad zemlje kako bi kupila dvije terapije i da bi je stavili na liječenje.

Bila kiša ili led, snjegovi ili odroni na putu, po svoju terapiju putovala je godinu i to svaki 21 dan do Sarajeva. Na kraju kaže: “Hvala Bogu, pa sam imala sreće”. Mnoge njene prijateljice koje su čekale lijek, nažalost, nisu.

I takvih priča u sali gdje i danas traje Prva nacionalna konferencija pacijenata “Zdravstvo za budućnost” mogli ste naći kod skoro svakog drugog posjetitelja, a koji su govorili u ime oboljelih sa kojima dijele sličnu sudbinu. Predstavnici udruženja oboljelih od različitih malignih oboljenja, okupljeni oko istog problema, istupili su sa porukom, u svoje i ime onih koje predstavljaju, da pacijenti više ne mogu i ne žele čekati, te da traže rješenja koja će biti primjenjiva i održiva. Inicijativu su podržali Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu i Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Tokom dva dana u okviru brojnih panela ispričat će se, po ko zna koji put, mukotrpne borbe oboljelih od najtežih oboljenja, ali ne borbe sa bolestima, nego sa okrutnom administracijom koja im od života uzima više nego karcinomi.

– Pacijenti su dugo vremena čekali rješenja za izlaz iz ove situacije u kojoj se nalazi zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine i odlučili su da više nemaju strpljenja, kazao je Sead Sefić, predstavnik više udruženja onkoloških pacijenata i dodao kako je situacija kulminirala u pravcu da se oboljeli udruže u Inicijativu Glasaj za život, kojoj je glavni cilj da inicira moguće promjene.

Podrška održavanju skupa stigla je i od KCUS-a

Da su promjene potrebne i da se mogu realizirati, potvrdili su i iz Ministarstva zdravstva KS-a, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i Ministarstva civilnih poslova BiH, ali i ukazali na to da promjena mora krenuti od onih koji raspoređuju državni novac. Predstavnika “držača novca”, nažalost, na ovom skupu, kao i mnogim prije, nije bilo.

Nezainteresovana gospoda

– Problemi koji se odražavaju na pacijente refleksija su niza neodgovornih ponašanja i propusta administracija koje donose i provode odluke štetne za sve u lancu zdravstva, navedeno je već u prvim obraćanjima i struke i predstavnika udruženja.

A mi smo zaključili da su odluke štetne za sve osim njih samih, jer se oni uglavnom liječe negdje drugo, čim ih nedostatak lijekova, opreme i medicinskog kadra u Bosni i Hercegovini ne dotiče.

U sličnom sosu su i ljekari, koji stečena znanja ne mogu primijeniti, jer nema savremenih aparata, kao ni lijekova. Oboljelima je gore, jer im struka ne može pomoći. I dok struka i pacijenti deveraju jedni sa drugima, novac koji se izvlači od stanovnika odlazi tamo gdje gospoda u Vladi FBiH i federalnom Ministarstvu zdravstva odluči.

Njihove obaveze, a vjerovatno i “obraz” su ih spriječili da se pojave na konferenciji, pogledaju pacijente u oči i saslušaju njihove priče, jer narod ih, između ostalog, i za to plaća.