Postizborna šutnja

I juče se glasalo za predsjednika Republike Srpske: snijeg je kriv što izbora nije bilo u Korićanima, no čak i da svih 56 registriranih birača obavi svoju građansku dužnost, ne treba očekivati velike promjene. Ni u procentu izlaznosti (oko 35%), ni u rezultatima.

Opozicija tvrdi da je ionako tijesnu prednost – po još uvijek nezvaničnim rezultatima CIK-a razlika je manja od 10.000 – kandidat SNSD-a izvojevao na prevaru i traži ponavljanje u Doboju, Zvorniku i Laktašima. Ključni argumenti zvuče uvjerljivo: ako se izuzmu ova tri grada, odnosno 19 biračkih mjesta u Zvorniku, 22 u Doboju i 24 u Laktašima, analize pokazuju mala odstupanja od trendova, kako izlaznosti tako i glasanja.

Primjera radi, mimo ovih 65 birališta, Siniša Karan je na samo 12 manjih biračkih mjesta, s jednocifrenim i dvocifrenim brojem birača, za jedan ili dva glasa bolji od svog stranačkog lidera, no na spornim biralištima em izlaznost debelo odskače od entitetskog prosjeka, pa negdje dobacuje i do 97%, em je baš na tim biračkim mjestima Karan i do 200 posto popularniji od Milorada Dodika! Što i njemu samom djeluje nestvarno, no zato opozicija traži grafološke analize i ponavljanja izbora na spornim lokacijama, potpuno sigurna da je riječ o krađama, koje argumentiraju i podacima da je – recimo – u Doboju i Zvorniku prebrojavanje glasova trajalo znatno duže nego u Banjoj Luci, više nego duplo većoj od ova dva grada zajedno. Kako to?

Ko god je gledao SNSD-ovo proglašenje pobjede, golim okom se uvjerio da ništa nije ni blizu najavljenih očekivanja. Dodik je navodno slavio mada je izgledalo kao da bjesni, Karana je tri puta najavio sve nastavljajući vlastitu tiradu, napadno je pritom ponavljao kako je Karan isti on, da bi se navodni pobjednik predstavio kao Dodikovo drugo pojavno ja, ma šta to bilo, a svi su skupa neodoljivo podsjećali na ocvale boksere u nokdaunu. S razlogom.

Predsjednik svega u Republici Srpskoj, kako se u međuvremenu samotitulirao osuđenik iz Laktaša, prvo je obećavao da prijevremenih izbora neće biti, a onda ih je bahato promovirao u referendum za Republiku Srpsku, a protiv visokog predstavnika. Usput su i on i SNSD koristili sve institucionalne resurse da ocrne opoziciju i njihovog kandidata, najredovitije koristeći optužbe da su izdajnici, saradnici Sarajeva (?!), poslušnici (trulog) Zapada, za razliku od njih, vizionara okrenutih svijetlim tradicijama (carske) Moskve, da bi cijeli izborni vikend zloupotrebljavali GIK Bijeljine, čija je članica javno ustvrdila kako će (mrski) Christian Schmidt doći na birališta u ovom gradu. Ono što je trebalo izazvati animozitet prema profesoru Branku Blanuši, slavno je propalo: birači su pokazali izrazitu naklonost spram mirnoće, postojanosti i pristojnosti opozicijskog kandidata, koji je u 15 dana kampanje dobio – slovom i brojem – dva puta priliku da progovori na RTRS-u, za razliku od 57 Karanovih nastupa?!

Ako makar nakratko uvažimo Dodikovu vizuru, onda su brojke po njega potpuno poražavajuće: na njegovu verziju referenduma za RS odazvalo se nešto više od 35 posto birača i još je na izborne mišiće nagurana prednost?! Naravno, istina uvijek stanuje u svijetu paralelnom Bakincima: upravo je Dodik svojom autokracijom i krajnje samointeresnom vladavinom otjerao Srbe iz RS-a (i dobrano se potrudio da se glasanjem nogama prazni i cijela BiH), on je taj kome su i neizlaskom na biračka mjesta oni koji su ostali rekli šta misle o politici entitetskog vrha i vlasnika NSRS-a i zapravo je on – šta god na kraju kaže CIKBiH – najveći gubitnik ovih izbora. A i Drugo Pojavno Ja je nedvosmisleno prepoznato kao marioneta politike kojoj su birači rekli – dosta je više obmana! Iako se analitičari i domaći i regionalni, a i oni američki, slažu da skidanje sankcija Dodiku&comp. nije donijelo očekivani rezultat niti resetovanje lidera SNSD-a na prvobitne (pro)zapadne postavke, očito je prilika da unucima pokaže Disnyland i još više jasna spremnost zaloga za to putovanje, i biračima otvorila oči i suočila ih sa tužnom istinom da onaj koji njihovim i životima njihove djece manipulira do spremnosti da zaprijeti ratom, to sve radi s figama u džepu i jedinom ambicijom da sačuva nagomilane nekretnine basnoslovne vrijednosti, koristeći pritom svu kretnu imovinu entiteta zarad vlastita komfora.

Niti jedna entitetska institucija (još) nije dovela u pitanje zloupotrebu javnih resursa u taxi i ostale usluge osuđenika iz Laktaša. CIKBiH je reagirao na prijave i za zloupotrebe u kampanji – računajući i onaj bijes i mržnju spram Bošnjaka, iskazane u Istočnom Sarajevu – kaznio SNSD sa cca 80.000 KM, no negdje na 55. hiljadi iz CIK-a je rečeno kako je to posljednja opomena. Dodik je nastavio, da bi dan izborne šutnje počeo pozivom Srbima da glasaju za Karana. To košta 7.000 KM. Da li bi bilo manje da nije uslijedilo nakon posljednje opomene, ne znamo.

CIK šuti, jednako kao što ne odgovara na optužbe opozicije da je za blagonaklonost spram SNSD-a kriv jedan pištolj, onaj koji je kao nagradu dobila supruga Jovana Kalabe od Drugog Ja, još dok je bio ministar policije i dok je u partijsku budućnost ulagao činovima i unapređenjima porodične sreće aktualnog predsjednika CIK-a. No, morat će se izjasniti i o ovim optužbama i o pritužbama na regularnost izbornog procesa, a i na zahtjeve za ponavljanje izbora na 65 biračkih mjesta. Šta god da odluči, tri smo lekcije naučili: skeneri i videonadzor su prijeka izborna potreba, birači počinju da prepoznaju kvalitete i kadrove okrenute njihovoj budućnosti i boljem životu njihove djece, a umiju i apstinencijom kazniti radikale i sebičluk autokrata. A što se tiče profesora Blanuše, on je zaista veliki pobjednik. Ne samo zato što je gotovo iz anonimnosti bacio i Dodika i svu njegovu mašineriju na koljena, postižući preznačajan rezultat, nego i zato što je dostojanstveno odšutio strašne optužbe kako je – nedopustivo – za njega glasalo 20.000 Bošnjaka. I tako pokazao šta misli o politici profitiranja na mržnji i ratovima.