Doktor otkriva naš prirodni štit tijela: Lizozim – enzim budućnosti – (Ne)poznato o ljudskom tijelu

“Otkriće lizozima pobudit će jednog dana veći interes od otkrića penicilina.”. Ovo je rečenica slavnog nobelovca Alexandera Fleminga koji je 1922. godine otkrio ovaj enzim, a šest godina poslije i penicilin.

U najnovijoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaralo se o supstanci koja živi u našem organizmu od prvog dana, ali o kojoj većina, a i dobar dio stručne javnosti i dalje zna vrlo malo. Tema je lizozim, prirodni enzim koji djeluje kao svojevrsni urođeni antibiotik.

Gost podcasta bio je dr. Aziz Šukalo, direktor Sektora za podršku tržištima i direktor za Regiju Bosne i Hercegovine za Bosnalijek, čovjek koji se lizozimom bavi i naučno i praktično već decenijama. Rezultat tog rada je knjiga „Lizozim – enzim budućnosti“, a upravo taj enzim bio je u središtu razgovora.

-Lizozim je enzim budućnosti i tako smo dali naziv ovoj knjizi. Poznati škotski naučnik Alexander Fleming je izumio penicilin, međutim, ono što se ne zna, on je u novembru 1921. tražio tada lijek, nešto što će izliječiti infekcije, atada su ljudi masovno umirali od infekcija. U Prvom svjetskom ratu smatra se da su milioni ljudi umrli bespotrebno zbog banalnih infekcija. U tom svom radu on je kihnuo. Nakon desetak dana vidio je na jednom mjestu jedan krug na Petrijevoj posudici uopšte nema bakterija i onda je shvatio da taj sekret iz nosa ubija te bakterije. Poslije je proširio svoja ta istraživanja na druge sekrete, pa na pljuvačku, suze, vaginalni sekret, gdje je primijetio da taj sekret sadrži neku materiju koja ubija bakterije. On je shvatio da taj enzim odnosno lizozim, rastvara te bakterije, pojasnio nam je dr. Šukalo.

Prema njegovim riječima, danas je Bosnalijek svjetski lider u proizvodnji lijekova, upravo na bazi lizozima.

Lizozim se, objašnjava, nalazi u pljuvački gdje klasična fiziologija ističe njegovu ulogu u varenju hrane, ali je njegova prava funkcija odbrana usne šupljine. Prisutan je u nosnom sekretu, u suzama, u majčinom mlijeku, u želudačnom sekretu i u crijevima, gdje učestvuje u formiranju mikrobioma.

Interesantan je podatak na koji dr. Šukalo posebno ukazuje: koncentracija lizozima u majčinom mlijeku raste kako prolaze dani nakon porođaja. I upravo zbog toga, kaže, Svjetska zdravstvena organizacija insistira da dojenje traje najmanje dvije godine.

Kada je riječ o lijekovima i lizozimu, dr. Šukalo pojašnjava da se humani lizozim koji se koristi za izradu lijekova dobija iz bjelanceta jajeta te naglašava da činjenica da se lijek dobija iz jajeta ovom principu liječenja daje dodatnu vrijednost.

A kako lizozim radi? On rastvara membranu bakterija. S obzirom na činjenicu da savremeni svijet muku muči s bakterijskom rezistencijom, ovaj dio razgovora dobio je posebno mjesto. Procjenjuje se da u Evropskoj uniji godišnje oko 25. 000 ljudi umre zbog infekcija u kojima antibiotici više ne djeluju.

Zašto neke rane zarastaju same, neke ne? Kako je moguće da tijelo u sebi nosi prirodni antibiotik, a da ga većina ljudi nikada nije čula? Može li supstanca koju svi imamo biti odgovor na eru rastuće bakterijske rezistencije i pad efikasnosti antibiotika, slušajte i gledajte ove nedjelje u 21 sat nawww.oslobodjenje.bate na platformamaYouTube,YouTube Audio,Apple Podcasts,Deezer,Spotify,Podcast Index,AmazonMusic,TuneIn + Alexa,Podcast Addict,Podchaser,PocketCasts,Listen NotesiPlayer FM.