Savezna vlada Sjedinjenih Američkih Država raspolaže najvećim službenim državnim rezervama zlata na svijetu, koje premašuju 8.133 tone. Iako su državne rezerve jasno evidentirane, pitanje ko su najveći privatni vlasnici zlata ostaje znatno teže za precizno utvrditi, jer se individualno bogatstvo uglavnom čuva daleko od očiju javnosti.
Najveće privatne količine zlata, kolektivno gledano, drže indijska domaćinstva. Procjene govore da indijske porodice posjeduju između 24.000 i 34.600 tona zlata, najčešće u obliku nakita koji se koristi tokom vjenčanja, festivala poput Diwalija i drugih tradicionalnih događaja. Ta količina premašuje ukupne službene rezerve zlata Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Italije i Međunarodnog monetarnog fonda zajedno.
Pored indijskih domaćinstava, postoji nekoliko poznatih porodica i investitora za koje se smatra da raspolažu velikim količinama zlata, iako tačni podaci nisu javno potvrđeni ili su podložni promjenama.
Među njima se ističe porodica Rothschild, čuvena bankarska dinastija koja je kroz historiju bila snažno povezana s trgovinom zlatom. Njihov utjecaj posebno je bio izražen još od vremena Napoleonovih ratova, a u jednom periodu imali su gotovo potpunu kontrolu nad globalnim rafiniranjem zlata putem upravljanja rudnicima žive Almadén. Tokom decenija njihovo bogatstvo je raspodijeljeno među brojnim nasljednicima u različitim poslovnim sektorima.
Značajne zalihe zlata pripisuju se i saudijskoj kraljevskoj porodici. Vladari ove naftom bogate zemlje posjedovali su zlatne trezore još prije uspostavljanja snažnijih poslovnih veza sa Zapadom. Procjenjuje se da danas raspolažu stotinama tona zlata, uz kontinuiranu akumulaciju još od 1920-ih godina.
Među pojedinačnim investitorima posebno se izdvaja američki finansijer John Paulson, koji je zaradio milijarde dolara zahvaljujući pravovremenim ulaganjima u zlato. Kada je cijena ovog plemenitog metala naglo porasla u periodu od 2011. do 2013. godine, Paulson je ostvario dobit od oko pet milijardi dolara, budući da je velike količine zlata kupovao dok je njegova cijena bila znatno niža.
Sličnu investicionu strategiju prati i kanadski milijarder Eric Sprott, poznat kao jedan od najvećih zagovornika ulaganja u zlato. Njegovo ime se često spominje kao kanadski ekvivalent Paulsonu kada je riječ o privatnim rezervama ovog metala.
Pored njih, među investitorima koji drže značajne količine zlata nalaze se i drugi milijarderi, uključujući Raya Dalyja, koji zlato koriste kao sredstvo zaštite od ekonomskih kriza i nestabilnosti finansijskih tržišta.
Britanska kraljevska porodica također posjeduje određene količine zlata, prvenstveno kroz Krunske dragulje i Škotsku krunsku imovinu. Krunski dragulji predstavljaju kolekciju ceremonijalnih predmeta izrađenih od zlata i dragog kamenja, uključujući Krunu svetog Edwarda i Carsku državnu krunu. Ovi predmeti nisu u privatnom vlasništvu monarha, već se čuvaju u fondu za naciju.
Škotska krunska imovina podrazumijeva prava na prirodno prisutno zlato i srebro na teritoriji većeg dijela Škotske. I ova imovina nalazi se u okviru povjereničkog fonda i ne koristi se za lične potrebe monarha.
Dio kraljevske tradicije vezan je i za velško zlato iz rudnika Clogau, koje se koristi za izradu posebnih predmeta poput vjenčanog prstenja. Grumen velškog zlata darovan je kraljici majci 1923. godine, a dodatni kilogram poklonjen je kraljici povodom njenog 60. rođendana 1986. godine. Upravo od tog zlata izrađeno je i vjenčano prstenje nekoliko članica kraljevske porodice, uključujući supruge prinčeva Williama i Harryja.
Datum i vrijeme objave: 30.11.2025 – 21:17 sati





