Jedanaest godina nakon katastrofalnih poplava koje su razorile Semberiju i deset godina otkako je izgradnja Drinskog nasipa proglašena prioritetom od “životne važnosti”, obećana zaštita i dalje ne postoji. Radovi kasne, sporovi traju, dokumenti stoje u ladicama, a ljudi žive pod istom prijetnjom kao i 2014. Drinski nasip, umjesto sigurnosti, postao je simbol neispunjenih obećanja i institucionalne nemoći.
Semberija pod vodom
U maju 2014. Semberija je bila pod vodom. Poplave su gutale sela, rušile domove i za nekoliko dana napravile štetu veću od 400 miliona maraka. Tada je obećano da će Drinski nasip postati trajni štit ovog kraja. Danas, 11 godina kasnije pompezno najavljivani” najznačajniji infratruktukturni priojekat” samo je mrtvo slovo na papiru…
“Taj nasip je bio obećan da će se završiti ovih godina, međutim, još to ništa nije završeno. I da se desi, ne daj Bože, opet onakve vode, opet bi bilo isto. čak možda i gore”, smatra Amir Aganović, mještanin Janje.
Počelo je optimistično
A te 2015. godine, počelo se optimistično: planovi, međunarodna podrška, odobrena sredstva i uvjeravanja da će se izgradnja brzo pokrenuti. Ali ubrzo je postalo jasno da papir trpi sve, osim komplikovanih imovinsko-pravnih odnosa.
“Bila su obezbijeđena sredstva Svjetske banke u iznosu od 13,8 miliona američkih dolara za izgradnju kompletnog drinskog nasipa u iznosu od 33 kilometra, međutim, zbog nemogućnosti rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na trasi nasipa, nije se pristupilo u izgradnji nasipa”, navodi Saša Mirić, viši stručni saradnik za odnose s javnošću u JU Vode Srpske.
Tek 2021. Gradska uprava obezbjeđuje bankarsku garanciju za eksproprijaciju parcela čime je formalno prekinuta blokada nekih dionica.
“Mi smo 2021. odmah zajedno sa pravobranilaštvom se upustili u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, izvršili eksproprijaciju na površini od 168.000 m2”, kaže Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine (SDS).
Pokrenuta izgradnja prve dionice
Time se stvaraju uslovi za početak gradnje. Početkom 2024. pokreće se prva dionica, ali samo u ograničenom obimu, na lokaciji koja se smatra najkritičnijom.
“Prva dionica je izgrađena upravo tu, u dužini od 2800 m, i to 2,4 km zemljanog, klasičnog nasipa i 400m parapetnog zida. Znači, od ušća rijeke Janje u Drinu, do ustavne građevine Drina-Glogovac”, dodaje Mirić.
Prebacivanje odgovornosti
Ipak, tu napredak ponovo prestaje. Glavni dio trase i dalje je zaključan u birokratskim blokadama. Neriješeni papiri, sporovi i nedostatak saglasnosti drže najveći dio nasipa u statusu “quo” dok lokalne i entitetske institucije međusobno prebacuju odgovornost.
“Nažalost, još uvijek ne može da se pristupi izgradnji te druge dionice zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, što je obaveza lokalne zajednice”, navodi Mirić.
“Grad bi, kao i u svim drugim slučajevima, iznašao mogućnosti da uđe u postupak eksproprijacije bez bilo čije podrške, samo da nas nisu, u međuvremenu, zahvatile ove nakaradne izmjene i dopune Zakona o budžetskom sistemu, gdje je od Bijeljine oduzeto 7 miliona KM”, tvrdi Petrović.
Dok institucije traže rješenja, građani strahuju
Za eksproprijaciju 128 dunuma će biti potrebno oko milion i 300 000 KM. I dok institucije traže rješenja, građani strahuju.
“Evo, sad je voda, vidite sami kolika, a nema čak ni kiša. Već je na 250 i to bez padavina, a ovaj dio drinski uopšte nema potpornog zida. I svake godine voda izađe na ovom potezu ovdje. I uvijek strahujemo, normalno”, dodao je Aganović.
Dokle god ključne dionice ostaju na papiru, ovaj kraj ostaje izložen istoj prijetnji koja ga je već jednom devastirala. A ljudi u Semberiji, jedanaest godina kasnije, i dalje žive sa istim pitanjem: hoće li ih država zaštititi ili će Drina ponovo podsjetiti koliko koštaju neispunjena obećanja?
Datum i vrijeme objave: 30.11.2025 – 06:32 sati
