Voditelj izložbenog programa Galerije kraljice Katarine Kosača Dalibor Nikolić ocijenio je u razgovoru za Fenu kako je aktualni trenutak u Mostaru iznimno dinamičan.
– U usporedbi s ranijim razdobljima, umjetnička scena raste. Programi su raznovrsniji i kvalitetniji, osjeti se pozitivan zamah. Razvija se i nezavisna scena – kazao je.
Dodao je kako brojnost i raznolikost umjetničkih sadržaja odražava naprednost društva.
– U izradi Strategije kulture grada Mostara prepoznata je potreba za dodatnim galerijskim i izložbenim prostorima. Stipendiranjem, ustupanjem gradskih prostora umjetnicima, subvencioniranjem produkcije izložbi i razvojem rezidencijalnih programa može se napraviti iskorak – naglasio je Nikolić.
Istaknuo je i kako vrlo malo umjetnika u Mostaru ima adekvatan radni prostor, te da bi sustavniji pristup jačanju scene Mostaru mogao donijeti regionalno povezivanje kroz interdisciplinarne umjetničke prakse.
Nikolić među najvažnijim projektima navodi rekonstrukciju ulaznog hola Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, kao i niz izložbi: “Progressus Fundus” (HKD Napredak), retrospektivu skulptura Sofije Naletilić, izložbu Yves Saint Laurent (u suradnji s francuskim veleposlanstvom), retrospektive Vesne Vuga Sušac i Marija Šunjića, izložbu mostarskih kipara Ilije Kegelja, Borisa Orenčuka i Dalibora Nikolića, izložbu skulptura Josipe Čamber te radove Milija Đukića.
– Do kraja godine očekuje nas nekoliko izložbi eminentnih umjetnika, tako da će brojka od tridesetak godišnjih izložbi ponovno biti dosegnuta – rekao je.
Kako kaže, suradnja s kulturnim institucijama čini 60 posto programa Galerije kraljice Katarine.
– Suradnja sa Sveučilištem, HKD Napredak, Maticom hrvatskom, školama i raznim strukovnim udruženjima iznimno je važna i stvara društvenu koheziju. Suvremena umjetnost odavno je medij za kreiranje socijalnih prilika, nije samo slika na zidu – mišljenja je.
Mostarski Centar za kulturu: 47 tisuća posjeta
Galerija Centra za kulturu od samog početka otvorena je i akademskim i neakademskim slikarima. Urednik kulturnih programa Dario Terzić posebno ističe ciklus izložbi “Trebao mi je neki novi početak”, namijenjen autorima koji se slikarstvom bave iz hobija.
– Od 2020. godine predstavilo se tridesetak autora, većinom iz Mostara, ali i iz drugih dijelova BiH. Te izložbe su kulturni, ali i socijalni događaj, prilika da se okupe obitelji, susjedi i prijatelji – kazao je Terzić koji ističe i odličnu suradnju s obrazovnim ustanovama.
Napominje da učenici srednjih škola redovito posjećuju izložbe, posebno Građevinske škole i Stare gimnazije, a povremeno dolaze i osnovci.
U protekloj godini Centar je zabilježio 47.000 posjeta kulturnim programima te 17.600 posjeta redovnim aktivnostima.
Rezon i nova generacija umjetničke scene
Akademska slikarica i magistrica likovne kulture Maja Rubinić, jedna od ključnih članica street art platforme Rezon, naglašava kako se umjetnici biraju prema njihovoj sposobnosti da razumiju slojevitost Mostara.
– Ne tražimo stilsku atraktivnost nego autentičnost, misaonu artikulaciju, svijest o prostoru i poštovanje prema povijesnoj memoriji grada. Budući da Rezon djeluje kao kolektiv, kriterij je uvijek rezultat dijaloga. Različite perspektive tima pomažu nam prepoznati autore koji mogu doprinijeti i kulturnoj i urbanističkoj regeneraciji grada – ističe Rubinić.
Govoreći o uskom krugu vidljivih umjetnika u gradu, navodi kako je to posljedica slabih institucija i dugotrajnog izostanka kulturne politike.
– Širenje baze neće nastati spontano. Potrebne su stabilne institucije, jasno definirane kulturne politike, obrazovanje koje ozbiljno tretira umjetnost te depolitizacija prostora kulture. Rezon, zapravo, djeluje kao mikroinstitucija koja popunjava praznine koje bi u uređenijim društvima nosile javne institucije. Dok god kultura počiva na entuzijazmu nekolicine, baza će ostati sužena – i to je realni problem, ne „elitizam“ pojedinaca – naglašava.
Rubinić napominje i da mladi pokazuju veliki interes, ali nailaze na sustav koji ne prepoznaje umjetnički rad.
– Traže prostore, mentorstva, mobilnost, transparentne natječaje i mogućnost profesionalnog razvoja. Problem nije u njima, nego u okviru koji nije spreman priznati da bez umjetnika nema kulturne scene, nema identitetske transformacije i nema urbanog razvoja. Zato u Rezonu s mladima radimo konkretno, ali i uporno otvaramo pitanje statusa umjetnika, jer bez toga svaka generacija počinje iz početka – kazala je.
Dodaje i to da su planovi Rezona usmjereni na urbanu regeneraciju.
– Cilj nam je stvoriti modele koji će jednog dana biti normalnost: održive procese, profesionalne standarde i grad koji razumije vrijednost kulturnog rada. Ne radimo zato što mislimo da ćemo sami promijeniti grad, nego zato što vjerujemo da se promjena mora negdje započeti. Ne želimo biti iznimka, želimo biti početak normalnijeg društva – zaključila je Rubinić.
