Nasilje u kući, školi, na radnom mjestu, na ulici… Gotovo da ne postoji segment našeg društva koji nije zahvaćen psihičkom ili fizičkom pojavom takvog ponašanja.
Za zaustavljanje nasilja odgovorni smo svi, jer prijaviti nasilnike obaveza je svakog pojedinca i najmanje je što možemo učiniti da se takva ponašanja sankcionišu.
Poziv za pomoć
SOS telefoni u sigurnim kućama dostupni su 24 sata dnevno, a prema riječima voditeljica u Sarajevu i Tuzli, zvono se sve češće oglašava. Dva su razloga za to, prvi je porast nasilja, ali i veća osviještenost da trebamo reagovati.
– Mi smo generalno društvo nasilja, nasilje je prisutno i među vršnjacima, među djecom, između bračnih ili vanbračnih partnera, u mladalačkim vezama, nabrojala je tužne primjere kojima svakodnevno svjedočimo Danijela Huremović, voditeljica sigurne kuće Udruženja građana Vive žene iz Tuzle, i naglasila činjenicu da generalno, pa i na nekom političkom nivou, mi svjedočimo svakodnevnom psihičkom zlostavljanju, a nerijetko i fizičkom nasilju.
Brojeve 1265 za Federaciju Bosne i Hercegovine i 1264 za Republiku Srpsku, kao izlaz iz nasilne situacije, bira sve veći broj ženskih osoba, ali i djece. Osviještenost da trebamo reagovati i prijaviti nasilje svakim danom raste.
– Pozitivno je da smo u ovoj godini, do ovog perioda, imali četvero djece koja su sama prijavila nasilje koje se dešavalo u porodici između roditelja i na taj način intervenisala, navela je voditeljica Sigurne kuće iz Tuzle i dodala da su ove godine imali najveći broj prijava otkako su počeli sa radom.
U ovoj godini oko 1.500 prijava imala je i Sigurna kuća u Sarajevu, koja je s radom počela prije 25 godina. Brojne su žene kojima se do danas ukazala pomoć, a sve je počelo kada su žrtve nasilja odlučile progovoriti.
– Prvo smo otvorili sklonište za žene i djecu, jer je žena koja je u to vrijeme čistila kancelarije naše organizacije na posao došla sa vidnim povredama i priznala da ju je muž zlostavljao, prisjetila se jednog od slučajeva iz 2019. godine Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće i Fondacije lokalne demokratije, dodavši da su tada uvidjeli kako im nedostaje smještaja za adekvatnu pomoć.
Jedna situacija vukla je drugu, pa je tako otvoreno i sklonište za djevojčice i djevojke, žrtve seksualnog nasilja, incesta i silovanja.
Korak u novi početak
– Prva žrtva incesta bila je mlada djevojka koju je otac tri godine seksualno zlostavljao, što je otkrilo osoblje škole jer se povjerila pedagogici. Tražila je smještaj i tako je došlo do ideje otvaranja skloništa, otkrila nam je sagovornica povod otvaranja skloništa za djevojčice, a saznanja o porastu nasilja rezultirala su otvaranjem besplatnih telefonskih linija koje konstantno zvone.
Nažalost, ipak, nedovoljno da bi se spriječili femicidi, koji nisu slučajna, incidentna situacija, već završetak jednog odnosa u kojem je dominantno bilo nasilje. Pravovremena prijava nasilja može spasiti živote.
– Femicid je izraz zloupotrebe moći u jednom odnosu. On se može prepoznati, može se prevenirati ukoliko se na vrijeme reaguje, pojasnila je Lemeš i poručila da svaka prijava nasilja mora biti ozbiljna, te da svi trebamo ozbiljno shvatiti ukoliko nam neko kaže da je izložen uhođenju, uznemiravanju, a posebno u slučajevima nakon odlaska iz nasilnog odnosa.
Prijaviti nasilje i zatražiti pomoć nije lagan korak, pogotovo ako osobe koje trpe nasilje nemaju podršku porodice ili sredine u kojoj žive. Situacija je još teža kada nasilnik prijeti, ucjenjuje ili obećava popraviti svoje ponašanje.
– Koliko god da je nasilje tajna koju žrtva prikriva, ipak lokalna zajednica, porodica, prijatelji, komšije i srodnici znaju da nešto nije uredu. Nažalost, najčešće jako dobro znaju i šta se dešava u porodici, iz profesionalnog i dugogodišnjeg iskustva Lemeš ukazuje stvarno stanje pred kojim mnogi zažmire i upozorava da je odluka koju donesemo, da li ćemo reagovati ili ne, najvažniji alarm za spašavanje nečijeg života.
Nove mogućnosti
Do nas je da li ćemo to prijaviti, da li ćemo potražiti zaštitu i da li ćemo dobiti adekvatnu intervenciju.
– Tek nakon prijave sistem se pokreće, tek nakon prijave možemo tražiti odgovornost sistema, zaključila je Lemeš.
Voditeljice obje sigurne kuće su istaknule da je svaki slučaj u kojem im se neko obratio za pomoć težak na svoj način, ali i da im je zajedničko to da su žene, nakon što su jednom potražile izlaz iz nasilja, otvorile vrata novog svijeta i mogućnosti, gdje su dobile stručnu zaštitu i savjete, a potom i pronašle put i za sretniji život.
Datum i vrijeme objave: 23.11.2025 – 08:07 sati





