Prvo studijsko izdanje sa Igorom Drvenkarom stiže uoči rasprodanog koncerta u Areni Zagreb u okviru turneje 50.
U periodu u kojem obeležavaju 50 godina aktivnosti, Parni Valjak, jedan od najdugovječnijih bendova ovih prostora, objavljuje novi studijski album. Kažu pčele umiru… je od 21. novembra dostupan putem digitalnih platformi, a od 25. novembra i na CDu i vinilu, u izdanju Croatia Records.
Novi album za Parni Valjak predstavlja ujedno i prvo studijsko izdanje u novom poglavlju sa pevačem Igorom Drvenkarom, a kroz pesme i zvuk jasno je kako je reč o izdanju koje spaja iskustvo, novo zajedništvo i prepoznatljivi autorski rukopis benda koji je svojom muzikom podigao generacije.
Naslov albuma preuzet je iz ranije objavljenog singla Pustit ću glas, što Husein Hasanefedić – Hus, autor svih pesama na izdanju, opisuje kao vlastiti odgovor na vreme u kojem živimo: „Ponekad mi se čini da se ne doživljava dovoljno ozbiljno sve što se dešava, i lokalno i globalno i to je moj komentar na period u kojem živimo. Međutim, nije čitav album prožet tom tematikom, naravno.”
Stvaranje novih pesama bilo je intuitivno, a Hus je i ovaj put ostao veran svom procesu: rečima koje naviru kao „tok svesti”, melodijama koje se javljaju pre nego što ih uopšte pokuša objasniti, i onoj neuhvatljivoj energiji koja, kako kaže, nastaje tek kad pesma prođe kroz konsenzus i hemiju benda.
Upravo iz tog procesa nastalo je gotovo celo izdanje — 12 novih pesama, napisanih kroz poslednje tri godine, u trenutku kada se bend okretao prema svom novom poglavlju. Sve pesme autorski potpisuje Hus, među kojima su i singlovi Moja glava, moja pravila, Sad kad znaš i Bogati će pobjeći na Mars, dok za Otkad te ne viđam često muziku potpisuje Marijan Brkić Brk, zaslužan i za snimanje, miks i produkciju. Vizuelni identitet albuma kreirali su Igor Jurilj i Tomislav Vranić.
Premda je ovo prvi album nastao u novom poglavlju benda, prisustvo Akija Rahimovskog provlači se kroz svaki korak stvaranja, o čemu Hus otvoreno govori: “U procesu stvaranja albuma, Aki mi je bio puno u mislima i kad sam se dotaknuo tih pjesama koje je on trebao pjevati ili za koje postoje demo-snimke s njim, ulazio sam u jedno vrlo neugodno stanje koje mi je bilo teško.” Kako dalje otkriva, baš zbog toga se odmaknuo od tog procesa, jer nije hteo album opterećivati tim svojim stanjem, pri čemu iskreno kaže: “No sigurno u svim pjesmama na albumu postoji poneka rečenica koja je namijenjena njemu ili ima neku poveznicu s njim.”
Uprkos prolasku vremena, Aki je i dalje deo svakog susreta benda — i na pozornici i izvan nje. „Premalo je vremena prošlo da bi nam Aki iščeznuo iz razmišljanja… ne postoje ni proba ni koncert, a da se netko ne sjeti neke provale ili fore koja se desila vezano uz njega”, kaže Hus, opisavši ga kao prijatelja i brata s kojim je dijelio 46 godina života: “Meni će zauvijek nedostajati taj prijateljski moment koji smo imali – tužan sam, jer on nije tu kao čovjek, kao prijatelj s kojim sam toliko godina bio brat po mnogočemu. Nemoguće je da iščezne, pogotovo takva persona kakav je on bio.”
Osvrtom na svoje novo poglavlje, bend ističe kako je im je dolazak Igora Drvenkara doneo novu vibraciju: “Igor je fantastičan lik i silna je sreća da je nekako dolutao do nas…” otkrivaju bez zadrške i dodaju: “S njegovim dolaskom zaokrenuli smo u to novo poglavlje u kojem smo protekle dvije godine. Dodao nam je svoju strašno dobru energiju i vibraciju i zajedno s njim smo krenuli u ovom novom smjeru, tijekom kojeg je nastao i novi album.” Njegov glas i energija postali su deo Valjkovog sadašnjeg identiteta, a novi album je prvi potpuni odraz toga.
Album Kažu pčele umiru… deo je upravo tog novog poglavlja jednog od najdugovečnijih bendova ovih prostora, ali i šire, te predstavlja dokument neočekivane faze i promene. “Najbolje što o albumu mogu reći je da bi mi bilo drago da ljudi poslušaju, pa sami donose zaključke što smo mi to zapravo učinili”, zaključuje Hus.
Osnovan 1975. godine u Zagrebu, bend je decenijama sinonim za izvanredni rok, energične izvedbe i pesme koje su obeležile generacije, a stihovi vanvremenskih pesama kao što su Stranica dnevnika, Dođi, Ugasi me, Zastave… zauvek su zapečaćene u muzičku antologiju regije.
Proslavu jubilarnih pola veka postojanja, bend je u ovoj godini kroz aktuelnu turneju 50 doneo na pozornice najvećih dvorana i arena ovih prostora, uključujući prepunu Arenu Pula, riječku Dvoranu Zamet, dvoranu Gripe u Splitu i dva rasprodata koncerta na šibenskoj Tvrđavi Sv. Mihovila, a već su najavili i nastavak dvoranskih koncerata i kroz 2026. godinu, kada u martu sledeće godine stižu i u Arenu Stožice u Ljubljani.
Turneju prati impresivna produkcija i pomno osmišljen koncertni repertoar, koji uključuje bogato muzičko nasleđe njihovih vanvremenskih klasika, kao i deo novih pesama te jedinstveni i originalni koncertni vizuali koji naglašavaju povezanost benda s gradovima u kojima nastupaju.
Vrhunac ove jedinstvene turneje 50 zakazan je za 29. novembar u Areni Zagreb, a ulaznice za ovaj događaj su rasprodane mesec dana uoči održavanja koncerta. Bez obzira na objavu novog albuma, bend ističe kako će ovaj skorašnji koncert biti u znaku retrospektive: “Zdušno ćemo dati sve od sebe, a koncert će biti iznad uobičajene mjere, jer ipak je riječ o rođendanskom koncertu. Nećemo se fokusirati na nove pjesme, doći će vrijeme za promociju novog albuma, a ovaj koncert u Areni Zagreb će biti retrospektivan i duboko vjerujemo da će ljudi biti zadovoljni.”
