Prije rata u Ukrajini, Evropska unija (EU) je bila previše ovisna o ruskim gasovodima za isporuku prirodnog gasa, a sada je sve više ovisna o tankerima za tečni prirodni gas (LNG) iz SAD-a i Katara.
Krajem oktobra, Sjedinjene Američke Države i Katar poslali su otvoreno pismo Evropskoj uniji u kojem izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog evropske direktive o održivom izvještavanju, koja bi nametnula stroža pravila izvještavanja i potencijalno velike kazne za neevropske kompanije na jedinstvenom tržištu. Dva vodeća dobavljača LNG-a u Evropi upozorila su da bi direktiva mogla ugroziti sigurno snabdijevanje energijom na kontinentu.
Samo dan nakon što je pismo stiglo, EU je usvojila 19. paket sankcija protiv Rusije zbog njene agresije na Ukrajinu, koji uključuje odredbu da blok potpuno prestane uvoziti ruski tečni prirodni gas (LNG) do 1. januara 2027. godine, godinu dana prije planiranog potpunog prestanka uvoza svih ruskih fosilnih goriva.
Dakle, Evropa nastoji ograničiti prihode Kremlja za finansiranje rata u Ukrajini i smanjiti ovisnost o bivšem najvećem dobavljaču prirodnog plina. Međutim, istovremeno je stvorila nove ovisnosti: nedostatak dotoka plinovoda iz Rusije kompenziran je velikim povećanjem uvoza LNG-a iz SAD-a i Katara, koji danas proizvode rekordne količine i planiraju daljnji rast proizvodnje i izvoza.
Danas, LNG čini gotovo polovinu evropskih zaliha prirodnog gasa, dok je prije rata taj udio bio manji od četvrtine. Konkretno, SAD su u tom periodu više nego udvostručile svoj izvoz na evropski kontinent, isporučujući većinu tečnog gasa koji stiže posebnim tankerima i pretvara se nazad u gas na uvoznim terminalima u nekoliko zemalja EU.
Prije rata, oko 40 posto potrošnje u EU pokrivao je ruski plin, koji je stizao uglavnom plinovodima. U 2025. godini, još uvijek je funkcionirao samo plinovod Turski tok, koji osigurava 11 posto uvoza plina, dok dodatnih nešto više od sedam posto ruskog uvoza čini LNG. Članice EU potrošile su oko 4,5 milijardi eura na ruski LNG u prvoj polovini 2025. godine.
Udio plina iz cjevovoda pao je sa 77 posto prije rata na 52 posto ove godine, dok je udio LNG-a porastao sa 23 na 48 posto. Najveći dio LNG-a stiže preko Atlantika: prošle godine SAD su činile 45 posto uvoza LNG-a, a u prvoj polovini ove godine čak 57 posto.
U ukupnom uvozu plina (LNG + plinovodi), američki udio prošle godine iznosio je 16,5 posto, a katarski 4,3 posto – zajedno nešto više od petine, dok vodeća Norveška osigurava približno trećinu plina.
Evropski komesar za ekonomiju i produktivnost Valdis Dombrovskis izjavio je za Bloomberg Radio da EU zadržava svoju regulatornu autonomiju, ali mora slušati zabrinutosti partnera širom svijeta.
U otvorenom pismu upućenom EU, koje su potpisali američki ministar energetike Chris Wright i katarski ministar energetike Saad Sherida Al-Kaabi, kritiziran je nedostatak djelovanja u izmjenama Evropske direktive o dubinskoj analizi korporativne održivosti (CSDDD).
Izmjene direktive
Ova direktiva je usklađena s ciljevima EU za dekarbonizaciju. Ona zahtijeva od kompanija koje posluju na evropskom tržištu, kako evropskom tako i stranom, da uklone kršenja ljudskih prava i ekološke rizike iz svojih lanaca snabdijevanja. U suprotnom, predviđa kazne do pet posto globalnih prihoda kompanije.
Direktiva je stupila na snagu u julu prošle godine, ali je Evropska komisija, suočena s protivljenjem stranih kompanija te Njemačke i Francuske, u februaru predložila promjene kako bi se pojednostavilo izvještavanje i ublažile određene odredbe. Evropski parlament je nedavno glasao za određene izmjene CSDDD-a, što otvara put pregovorima između Komisije, Parlamenta i Vijeća.
Trenutno se pravila primjenjuju na kompanije sa najmanje 1.000 zaposlenih i 450 miliona eura prihoda. Ako se promjene potvrde, prag će biti pomjeren na 5.000 zaposlenih i 1,5 milijardi eura prihoda.
Prijetnje obustavom isporuka
Neke kompanije, poput TotalEnergiesa i Exxona, pozivaju na potpuno ukidanje direktive. Druge, poput Ikee i Lidla, podržavaju pravila, javlja Reuters. U udruženju Fokus smatraju da promjene brišu ključne zaštite ljudskih prava, okoliša i borbe protiv klimatskih promjena.
SAD i Katar tvrde da direktiva predstavlja “značajan rizik” za pristupačnost i pouzdanost kritičnih energetskih opskrba u Evropi, kao i “egzistencijalnu prijetnju” budućem rastu i konkurentnosti evropske industrije. Wright i Al-Kaabi pozivaju EU da uzme u obzir zabrinutost – ili ukidanjem direktive ili uklanjanjem njenih najštetnijih odredbi. Evropske institucije planiraju usvojiti izmijenjenu direktivu do kraja godine.
Katarski ministar je nedavno na X mreži izjavio da ako CSDDD ne bude izmijenjen ili ukinut, “nećemo slati LNG u Evropu, to je sigurno”.
Rusija, uprkos smanjenju isporuka od 2022. godine, i dalje čini gotovo petinu uvoza plina u EU, što je čini drugim najvećim izvoznikom iza Norveške, ali zabrana ruskog LNG-a mogla bi dodatno smanjiti taj udio. U međuvremenu, SAD i Katar povećavaju proizvodnju, očekujući nove izvozne rekorde.
Američki predsjednik Donald Trump postavio je cilj američke “energetske dominacije”, uključujući povećanje domaće proizvodnje fosilnih goriva i sprječavanje zakonodavstva drugih zemalja da oteža njihovu kupovinu. Osim toga, kritizirao je ulaganja u vjetroelektrane u Velikoj Britaniji, dok je Wright tokom posjete EU politiku neto nulte emisije nazvao “kolosalnom katastrofom”.
Novi terminal u Louisiani
SAD su ove godine povećale tržišni udio u Evropi zahvaljujući pokretanju novog izvoznog terminala Plaquemines u Louisiani, kojim upravlja drugi najveći američki izvoznik LNG-a, Venture Global. U prva tri kvartala, taj terminal je izvezao gotovo dvostruko više pošiljki od drugog terminala kompanije, Calcasieu Pass.
Administracija Donalda Trumpa također je odobrila proširenje terminala Calcasieu Pass (CP2). Proširenja bi trebala biti operativna do 2027. godine, a razmatra se i projekt CP3.
Najveći američki izvoznik LNG-a je Cheniere Energy, s terminalima u Sabine Passu (Louisiana) i Corpus Christiju (Texas). Corpus Christi se priprema za proširenje koje će dodatno povećati kapacitet. Dva najveća izvoznika zajedno osiguravaju gotovo tri četvrtine ukupnog izvoza LNG-a iz SAD-a, od čega oko 70 posto ide u Evropu.
U oktobru ove godine, SAD su postale prva zemlja koja je izvezla više od 10 miliona tona tečnog prirodnog plina (LNG) u jednom mjesecu.
Uspon Katara
Katar, sa 19 posto globalnog tržišta, godinama je među najvećim svjetskim izvoznicima tečnog prirodnog plina (LNG). Uglavnom je isporučivao u Japan, Južnu Koreju i Kinu, ali sada se sve više okreće Evropi.
Zemlja se oslanja na najveće plinsko polje na svijetu, Sjeverno polje, koje dijeli s Iranom. U februaru prošle godine, Katar je otkrio nove rezerve i najavio ambiciozan plan proširenja koji ima za cilj povećanje proizvodnje sa 77 na 142 miliona tona godišnje do 2030. godine – što je povećanje od 85 posto.
Katar je 2022. i 2023. godine potpisao partnerstva sa zapadnim energetskim gigantima kao što su Total, Eni, ConocoPhillips, Shell i ExxonMobil.
Izvršni direktor ExxonMobila, Darren Woods, pozvao je na ukidanje direktive CSDDD i zaprijetio smanjenjem poslovanja u Evropi. LNG iz Katara, SAD-a i drugih dobavljača uglavnom stiže na uvozne terminale u Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Španiji i Njemačkoj.
Iako taj plin zatim putuje dalje kroz evropsku mrežu plinovoda, zemlje centralne i istočne Evrope manje ovise o ukapljenom prirodnom plinu (LNG) nego Zapad.
Prema podacima Instituta za energetsku ekonomiju i finansijske analize (IEEFA), uvoz tečnog prirodnog plina (LNG) preko terminala u Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Litvaniji i Poljskoj prošle godine je pokrio 11 posto potražnje u regiji.
IEEFA navodi da je EU smanjila svoju ovisnost o ruskom plinu smanjenjem potražnje – koja je pala za 20 posto od 2021. do 2024. Očekuje se da će daljnji rast obnovljivih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti dodatno smanjiti potražnju za plinom, uključujući i LNG.
Datum i vrijeme objave: 21.11.2025 – 13:17 sati
