Osamanestogodišnji defanzivac Miljan Pantić pamtiće dugo drugu polovinu 2025. godine. Kapiten omladinske selekcije ljubljanske Olimpije dobio je kapitensku traku, stigli su prvi pozivi u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a na kraju debitovao je i za prvi tim Olimpije iz Ljubljane u prijateljskom meču.
Ovaj Bijeljinac rođen u junu 2007. godine skrenuo je pažnju na sebe, a trenere u ljubljanskom klubu oduševio. Kako kaže za naš portal, oduševljen je onim što je vidio u seniorskom timu i ističe da je to veliki korak za njega.
– Stvarno je odličan osjećaj. Sve je brže, jače, ozbiljnije nego u omladinskom fudbalu, ali uživam u tome. Ekipa me je super prihvatila i to je veliki korak unaprijed za mene, kaže za Sport1 Miljan Pantić, koji ističe da je ova polusezona za njega bila baš posebna, ali da mu ostaje žal što ovog novembra nije mogao da bude sa juniorskom reprezentacijom Bosne i Hercegovine zbog gripe.
– Iskreno, baš posebna. To je rezultat kontinuiranog rada. Mnogi bi rekli da se sve brzo izdešavalo, ali sam znao da je samo pitanje vremena kada će se desiti sve što se do sada dogodilo. Žao mi je samo što sam zbog zdravstvenih problema propustio kvalifikacije za Evropsko prvenstvo sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine.
Od stručnog štaba Olimpije, ali i klupskog rukovodstva ima veliko povjerenje. To pokazuje kapitenska traka oko ruke tek što je došao u klubi nedavni potpis prvog profesionalnog ugovora u karijeri.
– Mnogo mi je značilo povjerenje od strane uprave, stručnog štaba i igrača. To je velika čast i znak da klub vjeruje u mene i kao igrača i kao osobu. To je za mene dodatan motiv da dajem svaki dan svoj maksimum i da vodim svoje saigrače primjerom.
Pantića je fudbalski put iz Bijeljine odveo u Sloveniju, a ljetos je iz Radomlja otišao u Olimpiju. Taj period u Radomlju mu je pomogao da se potpuno adaptira na život u Sloveniji.
– Sada se već osjećam kao domaći. Tokom vremena provedenog u Radomlju sam se potpuno privikao na život i igranje u slovenačkoj ligi. Ne bih mogao da istaknem ijednu stvar koja mi ne odgovara u Sloveniji.
Fudbal je počeo igrati u Slogi iz Gornjeg Crnjelova, kod trenera Dalibora Kapikula, a onda je otišao u bijeljinski Radnik.
– Krenuo sam u Slogi, pa u Radniku. Igrao sam jednu prijateljsku utakmicu u Krškom, gdje su me zapazili skauti Radomlja. Poslije toga su stupili u kontakt sa mojim ocem. Nakon toga su uslijedili probni treninzi, na kojima sam zadovoljio trenere i ljude u klubu i tada smo došli do dogovora o nastavku moje karijere u Sloveniji.
Jeste bilo teško u prvim danima po odlasku u Sloveniju, ali je znao da je to cijena koja se mora platiti da bi se uspjelo. I bilo je vrijedno.
– Za mene odlazak u Sloveniju nije bila teška odluka, jer sam znao ako želim da napravim karijeru da ću kad tad morati izaći iz svoje zone komfora. Prvih godinu dana je pogotovo bilo teško – nedostajanje porodice, privikavanje na ligu i ritam, učenje jezika. Trebalo je dosta strpljenja i vjerovanja tokom perioda adaptacije da ce sve doći na svoje i na kraju me je Bog nagradio sto sam istrajan ostao.
Omiljeni fudbaler mu je Cristiano Ronaldo, ali zbog prirode svoje pozicije voli da prati igrače svjetske klase i upija ono što oni rade.
– Omiljeni fudbaler mi je Cristiano Ronaldo, a od igrača na mojoj poziciji volim da gledam moje vršnjake koji igraju na najvišem nivou poput Cubarsija, Huijsena, Vuškovića…
Za sebe je postavio kratkoročne ciljeve za narednu godinu.
– Prije svega da napredujem što više iz dana u dan. Da pružam dobre partije u dresu reprezentacije. Zatim klupski ciljevi su mi da sa juniorskom ekipom osvojimo prvenstvo i da osiguramo Ligu šampiona za mlade, a ciljevi u seniorima da sakupim što više minuta i dragocijenog iskustva.
Kada bi gledao dugoročne ciljeve, to mu je igranje u Primeri ili Premiershipu.
– Obožavam englesku i špansku ligu. U Engleskoj mi se mnogo sviđaa tempo i duel igra, dok u Španiji tehnička prefinjenost i kreativnost. Tako da su te dvije lige definitivno ciljevi za budućnost.
Datum i vrijeme objave: 21.11.2025 – 11:56 sati
