Zašto se žene na dijeti muče uskraćujući sebi slatkiše? Slatkoća je neophodna u ishrani. Prema kineskoj medicini, i jetra i slezena je vole. Međutim, njeni izvori mogu biti različiti – neki su dobri, drugi nisu. Na primjer, bijeli šećer i slatka tijesta nisu optimalan izvor, jer pune želudac, ali ne daju organizmu važne nutrijente.
Ali krompir, špinat, mrkva, kukuruz, kruške, smokve i kikiriki su slatki i također korisni za zdravlje. Zapravo, postoji mnogo dobrih namirnica, a glavna stvar koju treba zapamtiti jeste da postoje prirodni izvori šećera, dok su umjetni ili koncentrovani izvori nešto drugo.
Na primjer, mnogi ljudi nasjedaju na priču da je kolačić sa oznakom „bez šećera“ zdraviji od običnog. Ali to nije tačno. Većina zamjena je štetnija od običnog šećera. Važno pitanje zapravo glasi: kako možete prevazići želju za kolačićima, čokoladom i slatkišima uopšte?
Istražite kako to rade Japanci i Japanke.
U Japanu se sve svodi na balansiranje ukusa u obrocima. Mnogi ljudi pokušavaju da u svoje tijelo uguraju neukusnu, kuhana jela koja ne donose radost. I to ne može dugo da traje – brzo će se vratiti svojim „normalnim“, uobičajenim navikama.
Ako, recimo, opsesivno izbjegavate slatkiše i potpuno isključujete ukus, a ne štetne izvore, nećete postići cilj.
1. Slatko jedu u prvoj polovini dana
Bolje je da se ujutro počastite malim parčetom tosta sa ukusnim namazom (na primjer kombinacijom putera od kikirikija i javorovog sirupa).
Za ručak, kao prilog, jedite pire krompir sa otopljenim puterom, a za večeru dodajte domaći sos od bobičastog voća.
2. Gorak ukus ubija želju za slatkim
Gorki ukus uravnotežuje slatkoću. Ispijanje gorkih pića 15–20 minuta prije obroka ili dodavanje đumbira, bijelog luka ili kurkume u hranu može pomoći.
3. Umjerena kiselost je rampa za šećer
Kriška limuna ili limete dodata u salatu, povrće, meso ili ribu smanjiće potrebu za upotrebom velikih količina šećera.
4. Slano – da, ali umjereno
Ne pretjerujte sa solju, ali je nemojte ni potpuno eliminisati! Najbolje je koristiti morsku, himalajsku ili kalijumovu so umjesto obične kuhinjske soli.
5. Umami – ukus proteina
Japanski profesor je otkrio element koji jelima od morskih algi daje njihov prepoznatljiv, pikantan, „mesnati“ ukus – glutaminsku kiselinu. Taj se element nalazi i u izvorima životinjskih proteina i nekim biljnim namirnicama, poput mesa i ribe, jaja, zrelog sira, nekih pečuraka, sušenog paradajza, soje i proizvoda od soje. Taj ukus se naziva umami.
Japanska tajna je nevjerovatno jednostavna: dobro osmišljen obrok koji uključuje svih pet ukusa savršeno zadovoljava naš mozak i isključuje želju za desertima, navodi Sensa.
Datum i vrijeme objave: 21.11.2025 – 11:00 sati





