Kasna, tmurna novembarska večer 1995. godine gotovo je označila kraj napora da se postigne mir na prostoru bivše Jugoslavije. Nakon sedmica iscrpljujućih razgovora u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, američki diplomata Richard Holbrooke, tada pomoćnik državnog sekretara SAD-a, procijenio je da nema više prostora za kompromis. Ali umjesto da zaista napusti pregovore – odlučio je odglumiti da odlazi.
Bio je to potez koji je obilježio završnicu pregovora, i koji je kasnije ušao u anale američke diplomatije kao majstorski primjer psihološke strategije.
Holbrookeova “predstava”: diplomatski blef koji je promijenio tok historije
John McCance, tadašnji portparol 445. zračnog krila i čovjek koji je radio kao Air Force veza sa State Departmentom, prisjeća se scene: Holbrooke naređuje američkoj delegaciji da spakuje kofere, iznese ih iz soba hotela Hope i postavi ih u hodnik – tako da ih delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije vide.
“Pregovori su bili u potpunom zastoju,” kaže McCance. “Bio je to hladan, kišovit i depresivan dan. Moral je bio na niskom nivou, kako među osobljem baze, tako i među novinarima i samim diplomatama.”
Holbrooke, poznat kao čovjek koji razumije moć simbolike, znao je da mora stvoriti atmosferu drame kako bi pritisnuo delegacije da pređu posljednje prepreke. “On je bio majstor teatra,” naglašava Fran Leskovar, projekt menadžer Dayton Peace Accords Oral History projekta. “Sve što je radio bilo je promišljeno. Svaki njegov potez imao je svrhu.”
Državni sekretar Warren Christopher (u sredini pozadi), pomoćnik državnog sekretara Richard Holbrooke (desno), general-pukovnik Wesley Clark (lijevo) i drugi savjetuju se tokom mirovnih pregovora o Bosni koji su trajali tri sedmice u zračnoj bazi Wright-Patterson u novembru 1995. Foto: Zračne snage SAD
Holbrooke je čak i ranije, tokom NATO bombardiranja Srbije, letio u Beograd kako bi pokazao da ga prijetnje ne mogu zastrašiti. U Daytonu je koristio isti pristup: šokirati, iznenaditi, destabilizirati druge – ali u službi mirovnih pregovora. Diplomatska “predstava” imala je efekta. Samo nekoliko dana kasnije, 21. novembra 1995. godine, nacrt mirovnog sporazuma bio je završen. Za manje od mjesec dana, 14. decembra, zvanično je potpisan u Parizu.
Zašto baš Dayton? Izolacija, kontrola i moć američke vojne baze
Kako se približava 30. godišnjica Daytonskog sporazuma, mnogi akteri ponovo naglašavaju koliko je upravo izbor lokacije bio presudan. Kevin Rusnak, glavni historičar Air Force Life Cycle Management Centra, objašnjava da je baza Wright-Patterson bila savršeno mjesto iz nekoliko razloga. Omogućavala je potpunu izolaciju od medija, pružala je sigurnost koju je State Department zahtijevao a bila je dovoljno blizu Washingtona da visoki zvaničnici mogu brzo doći. Osim toga simbolizirala je američku moć i odlučnost
„Fizička izolacija strana bila je ključna,” kaže Rusnak. „To je omogućilo fokus, bez vanjskih distrakcija.”
Camp David, New York, San Francisco i Pariz razmatrani su kao lokacije, ali svaka od njih nosila je neželjenu simboliku ili logističke izazove. Wright-Patterson se pokazao idealnim – dovoljno blizu, dovoljno izoliran, ali i dovoljno “siv” da odvrati sve osim pregovora.
Ipak, neki učesnici nisu bili oduševljeni. Slobodan Milošević navodno je reagovao rečenicom: “Nisam ja monah. Ne možete me zatvoriti u vojnu bazu.”
Holbrooke je znao da će baš ta kontrolisana izolacija doprinijeti procesu.
Dayton kao američki projekt
Fran Leskovar naglašava da je poruka bila jasna: “Ovo je američki projekt. Moralo se dogoditi ovdje. Mi ga trebamo dovršiti.” Kako bi se obezbijedili idealni uvjeti, baza je temeljito pripremljena. Tako su izgrađene nove ograde i pješačke staze, osigurana je tajna komunikacija prema Washingtonu i inostranstvu, postavljeni telefonski sistemi, računari, pisaći strojevi, a delegacijama je omogućeno da se kreću bez susreta s novinarima.
Troškovi su dosegnuli oko 1,8 miliona dolara, a samo hrana koštala je 8.000 dolara dnevno. Oko 450 soba bilo je popunjeno, a događaj je pratio 570 akreditovanih novinara iz 20 zemalja.
Nije zabilježen nijedan sigurnosni incident.
“To je bila uspješna misija”
Uprkos skepticizmu, logističkim izazovima i političkim tenzijama, svi učesnici danas se slažu u jednome – Dayton je postigao ono što je bilo najvažnije: zaustavio je rat.
„To je bila uspješna priča,“ kaže Leskovar. „Diplomatama su pruženi uvjeti koje nigdje drugo ne bi imali.“
Warren Christopher, državni sekretar (lijevo), i Richard Holbrooke, pomoćnik državnog sekretara (desno), dobili su zadatak da rade na održivom miru tokom daytonskih pregovora, koji su trajali 21 dan u novembru 1995. godine u zračnoj bazi Wright-Patterson. Foto: Zračne snage SAD
Američki državni sekretar Warren Christopher zahvalio je komandi Wright-Pattersona riječima: “Vaš naporan rad i izvanredna posvećenost bili su ključni u uspješnom okončanju pregovora.”
Rusnak danas kaže da je to bila “još jedna značajna pobjeda za bazu”.
A Dayton živi dalje
Gotovo tri decenije nakon toga, Dayton ostaje jedan od najprepoznatljivijih pojmova moderne diplomatije. Upravo zbog simbolike i važnosti mirovnog sporazuma, NATO Parlamentarna skupština odlučila je da svoj proljetni sastanak 2026. godine održi u centru Daytona.
„Dayton ima posebnu vezu s Bosnom i Hercegovinom i borbom za trajni mir na Balkanu,“ rekao je kongresmen Mike Turner, nekadašnji gradonačelnik Daytona.
Iako se o Dejtonskom sporazumu i danas vode žestoke političke rasprave, činjenica ostaje: u zgradi vojne baze u ruralnom Ohiou, uz hladnoću i sivilo američke jeseni, ispisano je jedno od najvažnijih poglavlja poslijeratne Evrope.
Datum i vrijeme objave: 21.11.2025 – 09:46 sati
