TV prenos ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu bio je jedino što je funkcionisalo u ovoj okultnoj satanističkoj proslavi slave novi svjetski poredak. Ne može se osporiti da su TV majstori odlično odradili direktan televizijski prenos pariskih dionizijskih orgija koje su se održavale na mnogim mjestima. Sve ostalo je bilo pretenciozno papsko razmetanje (probudi se) propagande i ikonografije koja je pod plaštom „radosti“, uključenosti, jednakosti, slobode i bratstva među ljudima pokušala poslati brojne podsvjesne poruke o budućnosti koja nas čeka, ali i ismijala sve vrijednosti. na kojoj počiva Stari svijet, odnosno Evropa.
Najviše zgražanja izazvale su scene “Posljednje večere” u kojima Isusa i njegove sljedbenike predstavljaju debeli predstavnici LGBT populacije, zbog čega su mnogi komentirali da nije sramota ako im je to posljednja večera. Iako su organizatori kasnije objasnili da pomenuta šala nije bila referenca na Da Vinčijevu sliku “Posljednja večera”, već na sliku “Praznik bogova”, holandskog slikara Jana van Bejlerta, odmah su svi klipovi sa pomenutom scenom. uklonjen sa interneta.
Ova rulja je, međutim, pompezno slavila svaku ludost “novog normalnog” koje nam se nameće, pa joj je čak i jedan, testis neke nove boginje, ispao iz donjeg veša, lepo uslikan pored profila devojke. Da ne spominjem novu normalnost i radost “trojke” (dva momka i jedna devojka), nove boginje sa bradom, proročke poruke “padanja glava” (aluzija na Maria Antoinette) i, naravno, posljednji konjanik apokalipse koji je ponosno jahao Parizom na blijedom konju u njegovoj veličini holograma.
Paradoks ovog ludila, kao i uvijek kada je vouk kultura u pitanju, leži u dvostrukim standardima – ismijavanju kršćanstva i svih “starih vrijednosti” s jedne strane, dok je, s druge strane, brazilskom surferu zabranjeno da nastupa sa zapis sa likom Isusa Krista – jer “Olimpijske igre on ne želi da ima veze sa religijom i politikom.” Tako su se izraelske zastave vijorile na šetalištu Sene, ali nije bilo ruskih.
A radi se o tome da su televizijski prenosi masovnog sporta i ranije bili moćna platforma za političku i ideološku propagandu, s tom razlikom što se svijet u međuvremenu probudio. Ako se prisjetimo otvaranja Olimpijskih igara u Londonu 2012., jasno je da su nam direktori budućnosti dali do znanja šta nas čeka (medicinske sestre s maskama koje veselo plešu oko kreveta pacijenata djeca) ili, ako se prisjetimo otvaranja Gotthardskog tunela, kada su sotonske utvare plesale ispred nas najavljujući đavolski svijet tame.
Eksperiment kuhanja žaba provodi se širom svijeta. Ili, drugim riječima, ovo je samo još jedna verzija duh kuvanja.
