Mujo Pindžo je ispričao da je do ljeta 1993. bio nezvanični komandir u policiji u Sokolović Koloniji, nakon čega je prebačen u stanicu u Hrasnici kao obični policajac.
Na upit da li je bilo pretresa stanova osoba srspke nacionalnosti u periodu kada je obnašao obje funkcije, svjedok je odgovorio potvrdno.
Pindžo je pojasnio da je bilo dosta napuštenih stanova te da je policija vršila pretrese u potrazi za materijalno-tehničkim sredstvima zbog nedostatka hrane i ostalih potrepština. Dodao je i da su vršili pečačenje, ali da bi pečati već naredni dan nestajali.
„Nestašni momci su radili nezakonite stvari“, rekao je svjedok i dodao da koliko zna da ti momci nisu pripadali nekim snagama, te su bili privođeni, a imali su u ranijem periodu izvršena krivična djela.
Svjedok je kazao da policija nije pretresala osobe srpske nacionalnosti dok su bili u stanovima, a kada mu je Tužilaštvo predočilo raniju izjavu u kojoj je naveo da su “preventivno izvršili pretres stanova srpskih stanmovnika u kojima su bili prisutni vlasnici”, Pindžo je kazao da vjerovatno jesu.
On je pojasnio da su pretrese koristitili kako bi zbog postojanja dojava postavili uređaje za prisluškivanje, ali da „im nikada nije pošlo za rukom“.
Također je rekao da ne zna da je u Hrasnici bio vojnički pritvor. Kada mu je Tužilaštvo pročitalo dio izjave prema kojoj je naveo da je vopnički pritvor bio u nedovršenoj stambenoj zgradi prema Kovačima, rekao je da ne može da se sjeti. Tužilaštvo ga je podsjetilo da je ranije kazao da je jednom otišao u pritvor kako bi dao hranu jednom poznaniku, na šta je on potvrdno odgovorio i naglasio da nije mogao ući nego je hranu dao kroz prozor.
Pindžo je negirao da je civilna policija privodila srpske civile u ovaj prostor.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Emir Redžović, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Svjedok Meho Numanović je rekao da je radio u krim službi policije u Harasnici na poslovima poslovima općeg kriminaliteta, a po potrebi su on i kolege bili dužni pružati asistenciju drugim vojnim organima.
On je kazao da civilna policija nije pretresala stanove izuzev kada je u pitanju bilo krivično djelo. Na upit da li je bilo prijava za silovanje i ubistva, svjedok je kazao da su sva ova krivična djela obrađena i dostavljanja čak i preko piste tužilaštvu u Sarajevu.
Numanović je kazao da mu je poznato da je vojnički privor bio u zgradama Igmanskog partizanskog bataljona, a prije je bio u atomskom skloništu. Dodao je da mu je poznato da su u pritvoru bili pripadnici oružanih snaga, ali da nije vidio civile.
Nakon predočene izjave da su srpski civili bili zatvoreni u pritvoru, svjedok je rekao da je to bilo u atomskom skloništu. Negirao je da je ikada bio u oba ova pritvora, kao i da su predavali osobe srpske nacionalnosti.
Oba svjedoka su u unakrsnom ispitivanju potvrdila da je Hrasnica bila pod teškim artiljerijskim djelovanjem, te da je bilo dosta poginulih i ranjenih osoba. Također su rekli i da su civilne i vojne vlasti bile odovojene.
Suđenje će se nastaviti 7. aprila.
Datum i vrijeme objave: 31.03.2026 – 15:37 sati
