Još se čekaju kompletni službeni rezultati prijevremenih izbora. Prema posljednjim podacima CIK-a, Siniša Karan je u prednosti za 9.745 glasova u odnosu na svog protukandidata Branka Blanušu. Međutim, u javnosti se sve češće postavlja pitanje šta smo dobili ovim izborima? Je li praznik demokratije ustvari samo jedna farsa. Komentar Đorđa Vujatovića.
Iza nas su izbori, a ispred nas ulazak u novu izbornu godinu. Ovi posljednji, predsjednički u Republici Srpskoj iznuđeni su nakon presude Miloradu Dodiku i retorika većeg dijela nosioca političkih funkcija kretala se u tom okviru. Iako je kampanja prošla poprilično mirno, ako izuzmemo pokoji slučaj govora mržnje iz usta osobe koja nije bila ni kandidat, ne možemo reći da nismo kompletnu godinu bili u svojevrsnoj kampanji, od dočekivanja presude, perioda žalbenog postupka, oduzimanja mandata…
Niste htjeli jednog Dodika, sada ste dobili dvojicu, izjavio je najpoznatiji akter domaće političke scene u trenutku kad je proglašavao pobjedu osobe koja bi formalno trebala da ga naslijedi u Palati i to na period od nepunih godinu dana.
Dakle, ne treba sumnjati u kontinuitet politike koju će voditi zvanična vlast u Banjaluci. Karakteristika svih izbora ogleda se u igrama brojeva i statističkim podacima, a koje su mnogi požurili da tumače, naravno kako je kome odgovaralo. Prvo i najvažnije – razlika između Siniše Karana i Branka Blanuše je manja od 10.000. Ako se uzme u obzir da je Blanuša do prije mjesec dana bio politički anonimus, a da je Karan u proteklih 10-ak godina više nego prisutan u javnosti, od uloge u referendumskoj komisiji, do ministarske pozicije u posljednje dvije vlade, za simpatizere opozicije ovo je pokazatelj da vlast i nije toliko nedostižna.
Lošu izlaznost građana na izbore oko 35 posto, mnogi su okarakterisali kao zasićenje građana politikom. No, da li je to tačno ili pak građani nisu imali podsticaj, kako su inače naučili, odnosno, nisu naplatili glas, kroz dolazak vodovoda, asfalta ili plaćene vožnje takozvanim bugarskim vozovima.
Činjenica je da se u ovoj kampanji borba svela samo na dva imena, na trošenje manje sredstava nego inače, a mediji su zabilježili samo jedno značajnije svečano otvaranje predizbornog asfalta.
No, pragmatičnost šefa stranke ili bar samouvjerenost pred kamerama ogleda se i u rečenici da su analizirali i procijenili da opozicija može da izvede oko 200.000 glasača, a da su se oni bazirali da izvedu par hiljada više, tek toliko dadođu do pobjede. Drugim riječima, nisu se previše trošili.
Ali gdje je u svemu Siniša Karan i koja je njegova uloga? Održao je govor u noći pobjede, ali dan poslije na novoj konferenciji za medije, opet se pokazalo da će njegova uloga biti da statira uz šefa stranke. Doduše, isto to radi i trenutna v.d. predsjednika. Medijima se obratio zna se ko, onaj koji je već najavio da će biti predsjednik iznad svih predsjednika. Praktično, još jednom je potvrdio da politika nije institucionalizovana, nego se procesi vode spram njegove volje i da to nijedan sud neće promijeniti.
U državi anarhije i bezakonja, ništa manje se ne može ni očekivati. Pokazali su to i naredni dani jer je delegaciju u Mađarsku predvodio detronisani, odnosno bivši predsjednik. U Budimpeštu su otputovali bivši, aktuelni i ovaj naredni, pa se čini da smo i na entitetskom nivou dobili tročlano predsjedništvo, koje je, ipak, malo složnije od državnog. Dakle, ostaje i poslije Dodika Dodik.
Ali da se dotaknemo i uvijek aktuelnih optužbi za krađu, odnosno namještanje izbora. Zaista je simptomatično što se iz ciklusa u ciklus isti gradovi i opštine pojavljuju sa nelogičnostima, a policijske i pravosudne institucije, kao i CIK blago ili skoro nikako ne reaguju. Bezobrazno je zdravoj logici nametnuti izvještaj o izlaznosti od preko 60 posto na određenim biračkim mjestima, a da u cijeloj opštini taj procenat jedva oko 35 posto. Ili da na dva susjedna biračka mjesta, koja se praktično nalaze u istoj zgradi rezultati budu dijametralno suprotni.
Ali ako smo zažmurili kao društvo na nekažnjena gaženja pješaka, premlaćivanja neistomišljenika, nesavjesna liječenja ili koncesije koje odnose čak i živote, izborna korupcija dođe kao nešto bezopasno i toliko uobičajeno, da je uzvik “držite lopova” u tranziciji dobio smisao sa “dobar čovjek, snašao se”.
Na stranu i nove informacije o vezama članova CIK-a ili čak članova njihovih porodica sa političkim partijama ili kandidatima. Doduše, političari su ih i doveli na te pozicije, da kroz privid demokratskih procesa legalizuju interese političkih partija, odnosno pojedinaca. Tako smo umjesto vladavine naroda, takozvane demokratije, dobili, ipak, demokrahiju.
Datum i vrijeme objave: 30.11.2025 – 19:59 sati
