Kolkata, Indija – Dana 21. avgusta, vrelog i vlažnog popodneva, hiljade doktora i studenata medicine marširalo je glavnim gradom istočne indijske države Zapadni Bengal. Doktori su predvodili marš, mnogi u crnim majicama, neki sa stetoskopima oko vrata.
Među transparentima koje su demonstranti držali, jedan je naglašavao tragediju koja ih je ujedinila: “Zaklela se da će spasiti živote, a ne izgubiti svoj”, navodi se.
Doktori i studenti pozvali su na pravdu za 31-godišnju medicinsku pripravnicu koja je silovana i ubijena 9. avgusta u jednoj od najvećih vladinih bolnica i medicinskih fakulteta u Kolkati.
Ubistvo je izazvalo proteste širom zemlje, a stručnjaci sa medicinskih koledža širom Zapadnog Bengala, kao i drugi stanovnici Kalkute, izašli su da protestuju, marširaju i drže bdenje uz sveće. Veliki protest planiran je za utorak, a organizatori će pozvati učesnike da marširaju do Nabanne, kompleksa u kojem je smještena vlada države Zapadni Bengal.
Među demonstrantima na skupu 21. avgusta bila je i 31-godišnja Sapna*, mlađa doktorica sa Medicinskog fakulteta i bolnice RG Kar, ustanove u kojoj je ubijen doktor pripravnik. Kao i mnogi drugi doktori i studenti koji su razgovarali za Al Jazeeru, ona je tražila da joj se promijeni ime jer se bojala posljedica od strane bolničkih i fakultetskih administratora.
“Ako žena doktor može biti ubijena u bolnici dok je na dužnosti, gdje se mi žene više možemo osjećati sigurno?” Sapna je upitao, prije nego što je prekinuo i pridružio se skandiranju: “Želimo pravdu.”
„Volim to što radim“, nastavila je, brišući znoj sa naočara. „To je strast, a ne profesija. Ali moram da se osećam sigurno u bolnici i moram da vidim da pravda bude zadovoljena prema našem mrtvom kolegi.”

Pojačane mjere sigurnosti
Stotine studenata medicine, mlađih doktora, alumnija i kolega sa drugih medicinskih fakulteta okupilo se na dharni, ili sedećem protestu, u RG Kar.
Sklonište od bambusa sa vodootpornim pokrivačem izgrađeno je odmah unutar glavne kapije bolnice kako bi se demonstranti zaštitili od monsunskih kiša. U blizini se nalazi sedmospratnica u kojoj se nalazi seminarska sala u kojoj je pronađeno tijelo žrtve. Otišla je u svoju sobu da se odmori tokom svoje 36-časovne smjene.
33-godišnji policajac dobrovoljac, dio civilnih dobrovoljačkih snaga koje je regrutirala vlada i koji imaju zadatak da pomažu policiji u bolnici, bio je uhapšen i optužen sa kriminalom.
Anita* (29), mlađa doktorica, prisjetila se da je saznala za smrt svog kolege. Radila je u ginekološko-akušerskoj klinici kada ju je oko 11 sati nazvao drugi kolega da je doktor pronađen mrtav. Anita je pojurila na sprat u salu za seminare u kojoj se okupilo desetak mlađih doktora zajedno sa policijom i drugim bolničkim osobljem.
„Bio sam izbezumljen. Nisam mogla da zamislim da se ovako nešto može desiti na mom koledžu”, rekla je.
Anita kaže da se previše plaši da se vrati na posao. “Još uvijek se naježim pri pomisli šta joj se dogodilo. Nemam petlje da se vratim na posao u istoj zgradi ili bilo kojoj drugoj zgradi u bolnici dok ne preduzmu nešto u vezi sa povećanom sigurnošću. Zapravo, možda se nikada više neću moći vratiti tamo.”
Doktori koji protestuju kažu da nisu samo uplašeni; ljuti su.
Dio tog bijesa proizilazi iz načina na koji su bolničke vlasti riješile ubistvo. Prvo su rekli roditeljima žrtve bolničkim vlastima da im je kćerka umrla od samoubistva. Obdukcija je potvrdila da je silovana i ubijena. Vrhovni sud je izrazio zabrinutost zbog postupanja bolnice, a slučaj istražuje Centralni istražni biro.
“Neosjećajan način na koji su bolničke vlasti riješile čitavu stvar je bio zapanjujući”, rekla je Aniruddh*, doktorica pripravnik, prije nego što je dodala: “Molim vas, nemojte otkrivati moje pravo ime. Možda ćemo pasti na ispitima ako budemo previše pričali.”
Iako nijedan od doktora s kojima je Al Jazeera razgovarala nije prijavio da je doživio napad ili uznemiravanje na radnom mjestu, svi su rekli da se boje za svoju sigurnost.
O 75 posto indijskih doktora su se suočili sa nekim oblikom nasilja na poslu, prema a Istraživanje Indijskog medicinskog udruženja iz 2015.
Front mladih doktora Zapadnog Bengala (WBJDF), organizacija koja predvodi medicinske proteste u državi, pozvala je na pojačane mjere sigurnosti na medicinskim fakultetima, bolnicama i zdravstvenim centrima u gradovima i ruralnim područjima.
“Imamo CCTV kamere koje ne rade, mnoge zone nisu pokrivene, niko ne prati izlaze kamera”, objasnio je Hassan Mushtaq, član WBJDF i mlađi doktor u RG Kar.

‘Ne mogu funkcionirati ako se osjećam nesigurno’
Kada je Anita prestala da skandira na mestu protesta u bolnici, jedan demonstrant joj je dao flašu vode. „Ne plašim se dugotrajnog rada. Ne plašim se suočavanja sa desetinama pacijenata sa najsloženijim problemima. Ne mogu imati nikakav lični život nakon 36 sati dežurstva kada samo želiš jesti i spavati”, rekla je između gutljaja. “Ali ne mogu funkcionirati ako se osjećam nesigurno.”
Opisala je kako pacijente često prati najmanje pola tuceta rođaka, koji mogu postati agresivni ako osete nezadovoljstvo brigom koju dobijaju njihovi najmiliji. Prisjetila se prilike kada ju je pacijentov rođak optužio da nije liječila pacijenta na vrijeme. Muškarac ju je grubo potapšao po ramenu. “Osjećao sam se ugroženo, moj lični prostor je narušen. Osoblje obezbjeđenja je uspjelo da odvede ljutog čovjeka”, prisjetila se ona.
Rita*, 30, još jedan doktor koji je učestvovao u protestu, opisao je incident “kada je pijanog mladića u hitnu pomoć sa smrtonosnim povredama dovela gomila mladića koji su takođe bili pijani”.
“Uspjeli smo ga intubirati, ali je bilo prekasno. On je umro. Njegovi prijatelji su se odmah okomili na mene, ne samo da su me verbalno vređali, već su me skoro i fizički gurnuli – ispričala je ona.
“Obezbeđenje je bilo brojčano nadjačano i bespomoćno. Spasilo me neko muško bolničko osoblje – pomoćnici i čistačice. Zašto bi se ovo desilo bilo kom doktoru?”
Druga doktorica, 29-godišnja Sita*, rekla je da je jednom uhvatila posjetioca kako je tajno snima. Kada mu je rekla da prestane, postao je agresivan. Bez sigurnosti na vidiku, neke starije medicinske sestre su joj pritekle u pomoć.
“Suočen sa toliko ljutih žena, on se iskrao”, rekla je Sita. “Teško je nositi se s takvim pritiskom svaki dan.”
Anita kaže da doktori žive sa strahom da verbalno uznemiravanje s kojim se suočavaju “može svakog trenutka prerasti u fizičko”.
„Obezbeđenje postavljeno oko bolnice nije policija, nikad ih nema dovoljno i izgleda da nisu obučeni da se nose sa (teškim) situacijama, tako da se uvek osećamo u opasnosti“, dodala je, „što je zašto je za mene ovaj put boriti se ili umriti (za sigurnost koja nam je potrebna).”

‘Bojim se’
Nisu samo doktori zabrinuti.
Bonolota Chattopadhayay (73) otišla je na jedan od protesta na jugu grada. Šepajući pored sina, objasnila je da ne može da spava “još od incidenta u bolnici RG Kar”.
„Uvijek sam se brinuo za svoje unuke tinejdžere kada sami izađu ili zakasne u školu ili na fakultet. Ali nakon silovanja i ubistva doktorice u RG Karu, nisam samo zabrinuta, već se bojim šta bi im se moglo dogoditi. Želim da se ova situacija promijeni.”
Tamashree Bhowmik, učiteljica, dovela je svoju osmogodišnju kćer na isti marš.
„Želim siguran život za svoju ćerku. Ona će odrasti i otići na posao, možda daleko od kuće. Moram da znam da će biti bezbedna”, rekla je. “Ovo je moj način da potaknem promjenu u načinu na koji društvo i muškarci gledaju na žene, kako se ponašaju prema ženama, kako ih zlostavljaju.”

‘Ne slušaju žene’
Vrhovni sud je prošle sedmice osnovao radnu grupu ljekara koja bi trebala preporuke za bezbednost na radnom mestu za medicinske radnike.
U međuvremenu, odgovor vlade Zapadnog Bengala na zahtjev ljekara za većom sigurnošću izazvao je kritike. Uvedena je nova šema pod nazivom “Rattirer Shaathi” ili “Noćni pomagači” prema kojoj će žene imati određene sigurne zone i toalete, aplikaciju povezanu sa alarmnim sistemom, kao i volontere koji dežuraju noću. Ali jedno uputstvo izazvalo je novi bijes – da noćne smjene ženskog bolničkog osoblja treba izbjegavati “gdje god je to moguće”.
“Kako vlada koju vodi veoma moćna žena lider može predložiti ovako nešto”, rekla je Ruchira Goswami, feministkinja i docentica sociologije, roda i prava na Nacionalnom univerzitetu pravnih nauka Zapadnog Bengala u Kalkuti, misleći na državnu vladu pod glavnim ministrom Mamatom Banerjeejem. „Oni ne slušaju žene. Ne smeta im stvaranje ekosistema u kojem ljudi mogu bezbedno da rade. Žene nas vraćaju u srednji vijek.”
Anita se slaže. „Ne znam da li je ova ideja došla od vlade 21. veka ili vlade 17. veka“, rekla je ona.
Stroži zakoni protiv silovanja uvedeni su 2013. godine nakon što je 23-godišnja fizioterapeutkinja pripravnica Jyoti Singh grupno silovana u autobusu u New Delhiju i kasnije umrla od zadobijenih povreda. Ali godišnji podaci Indijskog Nacionalnog biroa za evidenciju zločina (NCRB) o zločinima nad ženama pokazuju stalan godišnji povećanje u broju izvršenih silovanja u zemlji.
Goswami kaže da podaci odražavaju i porast napada na žene i veće prijavljivanje silovanja. Ona smatra da je povećanje broja silovanja dio reakcije. Kako žene sve agresivnije traže svoja prava, patrijarhalna reakcija je sve veća, rekla je ona. “Šta je moćnije od silovanja da ženama pokaže njihovo mjesto?”
*Imena su promenjena na zahtev sagovornika





