Mogu li nas crnke spasiti? Zar nisu uvek?! – Ženske eVijesti

Odrastao sam u bijeloj, rasističkoj porodici. Zaista rasistički. Reči kao što su „Crnci“, „Obojeni“, pa čak i reč „N“, izbacuju se gotovo svakodnevno u domu mog detinjstva. Nemilosrdno napadani za svaki problem u životu mojih roditelja, od toga da ne zarađuju dovoljno novca do toga da se ne osjećaju sigurno na ulici, željno su projicirali svoju krivicu i svoju sramotu na Crnce.

Ovo je ironično jer smo živjeli u javnom stambenom kompleksu u Bruklinu u New Yorku, gdje je među nama bilo više obojenih ljudi nego onih koji nisu, a neki od njih su nam čak bili i prijatelji. „Ali oni su dobri“, brzo se našalila moja majka, govoreći o komšijama crnaca koje je smatrala jedinstveno ljubaznim, brižnim i, što je najvažnije, sigurno biti u blizini. Ostati sigurno takođe je značilo da mi je takođe zabranjeno da izlazim sa bilo kojim obojenim dečacima. „Nema crnaca“, upozorila je šapatom. Uvek sa šapatom. Tako da niko drugi nikada ne bi čuo, čak i kada niko drugi nije bio u blizini.

Gledajući unazad, rezultati njihovog upornog rasizma imali su dalekosežne posljedice na mene. Moj prvi (bivši) muž, za kojeg sam se udala sa nepunih 21 godinu, također je imao rasistička uvjerenja, ali nisu se činila neuobičajenim budući da sam odrasla u ovom previše poznatom načinu razmišljanja. A nedavno sam prvi put saznao da je jedan od mojih ujaka imao dijete sa crnkinjom. Ali on je odlučio da ne bude dio života majke ili sina pa su više od 50 godina bili čuvani u tajnosti. Sigurno, pretpostavljam, da sačuvam svoju širu porodicu od sramote.

Ali ko koga zaista čuva? Na mnogo širem nivou, i širom SAD-a, crnci i, posebno, crne žene, zapravo, čuvaju nas ostale bezbedne. Kako? Tako što nas štite od autoritarne vladavine. Decenijama su crnkinje stalno služile kao a pouzdana glasačka baza za Demokratsku stranku. Nedavno je 96% crnih žena glasalo za Baracka Obamu 2008. i 2012. godine, pružajući mu marginu koja mu je bila potrebna da osvoji dva predsjednička mandata. I 90% Crnkinje su glasale za Joea Bidena i Kamalu Haris 2020. godine, osiguravajući pobjedu administracije nad Donaldom Trumpom, samopriznatim, budućim diktatorom.

Ipak, ono što je ironično u vezi sa ovom glasačkom centrom je da, istorijski gledano, crnkinje imaju najmanje koristi od onoga ko bude izabran na državnu funkciju. Na primjer, svake godine SAD priznaju Dan jednake plate, prilika koja simbolizuje koliko daleko u sljedeću godinu prosječna žena mora da radi da bi zaradila ono što je prosječan bijeli muškarac zaradio u prethodnoj godini. Godine 2024. taj datum je bio 12. mart, što predstavlja prosječno 84 centa za svaki dolar koji je Bijelac zaradio 2023. Ali ako bismo pogledali nacionalnu zaradu samo crnih žena, ona je još niža; samo 63,7 centi za svaki dolar koji su bijeli muškarci zaradili 2023. godine. Obilježavanje dana jednake plaće četiri mjeseca kasnije 9. jula2024, Crnkinje su u suštini radile dodatnih 119 dana besplatno.

Nadalje, crnkinje su doživjele neproporcionalne ekonomske zastoje tokom pandemije, sa svojim nadmašuje stopu nezaposlenosti žena i muškaraca drugih rasnih i etničkih grupa. I dok je u vezi sa pandemijom nezaposlenost se povuklarastuće stope inflacije stvorile su scenario u kojem se mnoge porodice širom zemlje bore da priušte osnovne troškove domaćinstva, a crne žene češće nego bjelkinje ili latinoamerikanke navode ove borbe.

Istraživanja također pokazuju da je to zbog očigledne diskriminacije, tekuće krize brige o djeci i starijim osobama, te koncentracije crnih žena na podcijenjenim poslovima njege i usluga, kao i njihova nedovoljna zastupljenost u dobro plaćenim poslovima u kojima dominiraju muškarci, što sve doprinosi da dodatno isplati nepravednost. Ovo je rezultiralo preko 50% crnih žena glasača izvještavaju da se „PUNO“ brinu oko priuštivanja osnovnih stvari kao što su zdravstvena zaštita, komunalije, pa čak i namirnice.

Ipak, danas se američka demokratija ponovo oslanja na crnke da spase nas ostale. Zapravo, ove godine, to također teško opterećuje jednu Crnkinju, posebno potpredsjednicu Kamalu Haris, koja će uskoro postati zvanični demokratski predsjednički kandidat. Zapravo, crnkinje nisu gubile vrijeme da podignu ljestvicu iste večeri, predsjednik Bajden se povukao u svojoj kandidaturi za reizbor, odmah se mobilizirajući za pokretanje virtualnog događaja, Pobjeda s crnkinjama, privlačeći preko 40.000 učesnika i prikupljajući 1,5 miliona dolara donacija. Kao bjelkinja, ne mogu da znam šta navodi crnkinje da ostanu tako nepokolebljive, tako odlučne, tako jake, uprkos tome što su istorijski imale najmanje koristi. Kao bijelke, možemo samo nagađati, kao i nagrađivana autorica i aktivistica, Glennon Doyletokom virtuelnog webinara, Bijele žene: Odgovorite na poziv! Dođite za Kamalu Harris, održan četiri dana kasnije kao odgovor na uspjeh Pobjeda s crnkinjama:

“Crnkinje znaju kako se ovo radi. Bijele žene nemaju.

Sada je vrijeme da učimo od crnkinje.

Počnite nositi našu težinu.

Ako smo išta naučili iz 2016. je da tiha podrška nije podrška.

Prihvatit ćemo rizik koji je potreban za solidarnost.

Konačno bismo mogli prihvatiti da niko ne dolazi da nas zaštiti.

Ako ovo uradimo po prvi put u zemlji kao bele žene,

Nešto će početi rasti s bijelim ženama i obojenim ženama.

Biće to poverenje.”

– i na temu sigurnost –

“Ako to uradimo, ako ostanemo na kursu. Pronaći ćemo sigurnost koju smo mislili da smo žrtvovalig nikada nije postojao.”

Srećom, ovaj webinar je postavio novi rekord kao najveći Zoom poziv u historiji, što je rezultiralo hiljadama bijelih žena koje su srušile stranicu kako bi se zaklele na odanost i donirale više od 11 miliona dolara kao rezultat.

Ali ne možemo stati ovdje.

Lično svjedoči o lažnom osjećaju bijelih žena sigurnost, tokom poslednjih meseci života moje majke konačno se otvorila za poverenje crnkinjama, i slično kao gde su bele žene danas, to se dogodilo u periodu njenog života kada su joj bile najpotrebnije. Kada sam napunio 90 godina i živio u ustanovi za pomoć u životu samo nekoliko blokova od javnog stambenog stana u kojem sam odrasla, njegovo osoblje se sastojalo uglavnom od crnkinja; žene čije su godišnje zarade, kao njegovateljice, među najnižima u našoj zemlji. Ali tamo su bili, svaki dan, 24/7, brinući o svim potrebama moje majke, brinući se da je čista, dobro hranjena, udobna, i što je najvažnije, sigurno. Čak iu njenim najgorim danima. “Crnci, oni su nevjerovatni. Idu sve više i više da mi pomognu”, rekla mi je mama u svojim poslednjim danima, ali još uvek u neverici. I, ipak, samo šapatom.

Pa, prošlo je vrijeme da sve bjelkinje, posebno one koje to nikada ranije nisu javno verbalizirale, sada počnu to raditi… GLASNO i JASNO… prije nego što bude prekasno!

Sljedeći virtuelni događaj organizacije Women for Harris National Organizing Call održat će se večeras, 29. jula, od 19 do 20 sati (ET).

Za registraciju kliknite ovdje