Klub iz Hercegovine uspio jeu dvije godine zaredom napraviti odlične rezultate u Kupu BiH gdej su uspjeli da eliminiraju ekipe koje su bile apsolutni favoriti u tim duelima. Ipak, to malom klubu velikog srca nije predstavljalo problem i upustili su se u borbu za prolaz dalje i uspjeli da naprave sjajne rezultate.
Tihomir “Tiša” Čule, predsjednik kluba, čovjek je koji stoji iza cijelog projekta. Kruševo je malo mjesto, ali mjesto koje u bh. okvirima ima klub koji služi za primjer mnogima.
Sa predsjednikom Kruševa razgovarali smo upravo na jugu naše države, a početak razgovora iskoristili smo da nam kaže kako teku pripreme za proljetni dio sezone.
– Krenuli smo prije nekih desetak dana i pripreme idu svojim tokom, kao i svake druge. Uvijek je to za igrače najgori period u godini, ali se to mora sve obaviti kako bi došli do nekih rezultata. Zadovoljni smo, a nakon odlaska Velibora Pudara u Velež, ekipu je preuzeo Teo Krešić, koji nam dolazi sa mjesta voditelja juniorske generacije u Zrinjskom. Ne možemo reći da je trener sa puno iskustva u seniorskom fudbalu, ali je trener koji ima iskustva, čak i igračko, a i ovo trenersko kroz ove mlađe kategorije. On je bio naš izbor i mislimo da je dovoljno spreman za jedan takav izazov.
Sami ste rekli da je spreman za izazov. Šta je to izazov, odnosno cilj za proljetni dio polusezone?
– Naši ciljevi su uvijek visoki. Već dvije godine smo prvaci u Drugoj ligi, ali nažalost, zbog nedostatka svih mlađih kategorija nismo uspjeli izboriti baraž, odnosno nismo učestvovali u njemu. Pozicijom da, ali tim uslovima nismo. Sada su u klubu kompletirane sve kategorije. Nama je cilj uvijek prvo mjesto i ići ćemo prema tome, pa šta bude.
Senzacionalno već drugu sezonu uzastopno prolazite u Kupu i sada igrate utakmicu protiv Radnika iz Bijeljine. Kakva su tu očekivanja?
– Prošle godine smo završili svoje takmičenje u četvrtfinalu Kupa BiH, gdje je u dvije utakmice bio bolji Željezničar zasluženo, a ove godine smo u osmini finala. Lopta je okrugla. Borac je došao kao lider WWin lige BiH i poražen je u Mostaru od nas, a mi imamo dovoljno kvaliteta da se možemo suprotstaviti svakom protivniku. Naravno, Radnik igra u WWin ligi BiH i njemu ćemo da gostujemo, ali se sigurno nećemo predati. Mi nemamo šta izgubiti u ovom duelu.
Čini se nekako da su te utakmice u toj Drugoj ligi, borba za život, dok, s druge strane, utakmice u Kupu Vam daju da apsolutno uživate u fudbalu.
– Ogromna je razlika. U Drugoj ligi ima dosta dobrih ekipa i težiš prema prvom mjestu i onda gledaš da ne kiksaš, da si malo ukočeniji i igrači razmišljaju samo kako uzeti tri boda, a kup ti dođe da se malo razmašeš i da daš sebi na maštu, pa vjerovatno zbog toga imamo takve partije u Kupu.
Razgovarali smo i prije, a evo znamo i pratimo iz medija sve šta se dešava u klubu. Otkud uopšte Vama ideja da se borite za život jednog kluba?
– Prije svega, ovo treba voljeti. Ja ovo radim iz velike ljubavi prema fudbalu i mjestu u kojem živim, odnosno gdje sam odrastao. Bilo ko, ko ovo radi, a ne voli, mislim da nikada neće uspjeti. Tu je, prije svega, jedna velika ljubav. Išlo se korak po korak, a bilo je tu i teških dana, ali, evo, na kraju se sav trud i rad isplati.
Kako je krenula uopšte ta priča o Kruševu? Meni nekako to sve izgleda kao neka bajka i kao ono kada ti neko kaže ne možeš, a ti kažeš sada ćeš vidjeti da mogu.
– Ne bih ja sebe nazvao vizionarom, ali Kruševo ima jednu super geografsku poziciju, kako po pitanju igrača, tako i škole fudbala. Mjesto kao mjesto, ne može priuštiti toliko djece, a nama je Mostar deset minuta, kao i Široki Brijeg, Čitluk. Tu nam je čak blizu i granica sa Hrvatskom, pa nam je oko nekih stvari dosta lakše. Kako je krenulo? Ja sam to zamislio napraviti da se zna za mjesto. Ta priča je krenula da idemo raditi ozbiljno, pa da vidimo na šta će to izaći. Išli smo dan po dan, mjesec po mjesec, godinu po godinu, te smo došli do svega ovog. Nisam ja pobornik da ta mala mjesta igra Premijer ligu pored Slobode, Čelika i drugih klubova, ali postoji vizija da Kruševo bude jedan stabilan federalni prvoligaš, sa masovnim brojem djece u školi fudbala. Naravno, gdje bi ta djeca dodatno stasavala kroz igranje u pionirskom, kadetskom, juniorskom i seniorskom pogonu te ostvarivali svoje ciljeve u nekim drugim klubovima širom Evrope.
Spomenuli ste i tu omladinsku školu. Ono što je interesantno je da ste vi po samom osnivanju omladinske škole bili neko ko je rekao da će djeca besplatno trenirati i dobijati opremu, a čak znam i da ste angažovali i autobus, s obzirom na tu geografsku poziciju Kruševa. Koliko je to bilo riskantno u tom periodu ići sa tom nekom idejom?
– Svaki posao nosi određenu dozu rizika, tako i to. Svjestan sam ja bio da to može da ode na drugu stranu, odnosno u drugom nekom pravcu, ali takav nam je bio cilj. Uspjeli smo i hvala svim ljudima koji su to podržali. Ja to ne mogu sam, jer je to neizvodljivo da čovjek može sam, pa čak i onaj koji ima stotine miliona maraka se vjerovatno ne bi usudio na tako nešto. No, mi smo probali i prošlo je.
Sami ste spomenuli sve te neke sredine koje su oko vas, odnosno sredine koje imaju puno veću fudbalsku tradiciju i puno veće rezultate. No, kako je bilo na početku recimo dovesti neko dijete iz Širokog Brijega ili Mostara koje je bilo u Zrinjskom, pa evo možemo spomenuti i Brotnjo koje je igralo u ligi i bilo prvak BiH. Koliko Vam je bilo teško? Da li je bilo nekog otpora od tih klubova?
– Pa bilo je, ali ne mislim na same klubove. Ne mogu te klubove nazvati da su nam oni neki protivnici, već smo mi u tom nekom malom bazenu. Tu imate i Velež i Zrinjski i Široki Brijeg, ali i neke druge premijerligaše, tu je i Brotnjo. Međutim, išli smo na način da ćemo raditi ozbiljno, pošteno i predano. U školama fudbala uvijek negdje “zaluta” neki igrač, pa promakne i Veležu i Zrinjskom i Širokom Brijegu, pa smo bili te sreće da smo imali i takvih situacija. Nedavno se i to desilo. Dečko je pionir, odnosno on je ustvari sada kadet ulazni u Zrinjskom. Proveo je četiri godine u Kruševu, gdje je stasao. Emanuel Primorac koji je sada reprezentativac Hrvatske. To je veliko. Nakon samo pola godine igranja u Zrinjskom, završio je u reprezentaciji Hrvatske, ali ne treba zaboraviti da je u Kruševu stasao kao fudbaler.
Koliko je na početku bilo teško sve to organizovati?
– Pa bilo je jako teško. Osim što tu djecu na neki način moraš privući, to iziskuje nenormalan rad. Kada me neko pita da li je popustilo, ja kažem da ništa nije popustilo. I dan-danas radim isto. Ustajem u šest i dolazim kući u 10,11. Imam razumnu porodicu kući hvala Bogu. Puno je tu odricanja i rada. Prije šest godina i na današnji dan, radim isto. Nadam se da je sve jasno kada to kažem.
Paralelno sa ovim nekim projektima omladinske škole i prvog tima, rekli ste da užurbano radite na infrastrukturi kluba, odnosno da su neki pomaci već vidljivi. Ako ćemo sumirati, šta je to sve napravljeno u prethodnih šest godina?
– Teren na kojem mi treniramo, naš teren stari u Kruševu, koristimo ga jer naši pioniri, kadeti i juniori ne mogu igrati na tom terenu, jer ne postoje tribine, a svlačionice i neke druge stvari ima. Što se tiče tog terena, nadam se da će uskoro ići u arhivu. Mi smo cijelo vrijeme radili, pripremali se i vrlo brzo će biti gotov naš novi stadion u centru Kruševa do sportske dvorane koji će imati kapacitet 1500 mjesta, sa 500 natkrivenih i svim ostalim stvarima. Tu će biti postavljena i umjetna trava, ali i reflektori. Nadam se da će do kraja četvrtog mjeseca to biti gotovo.
Ono što je interesantno je to da je jedna od ličnosti koje su dodatno pomogle imidžu vašeg kluba je Velibor Pudar, a sa kojim ste imali izvanrednu saradnju i prije i tokom njegovog boravka. Vidim u suštini da to nije bila samo poslovna saradnja, već prvenstveno prijateljska, pa sve onda ostalo.
– Moram ovdje spomenuti i trenera Viktora Mikulića koji je dao nemjerljiv doprinos svojim radom i odricanjem. Zajedno sa mnom je sve to dizao, hajmo reći, iz pepela, a onda je došao Vela koji je sve to uspješno radio. Vela je, prije svega, dobar čovjek. Ne radi se tu o nekom interesu kada su u pitanju primanja i finansije, već je sve to bilo na nekoj prijateljskoj osnovi. Naravno, posao je radio kako treba. Dvije godine je bio tu sa velikim uspjehom i dva puta je čovjek osvojio taj Županijski Kup, došli smo do četvrtfinala Kupa, dva puta smo osvojili Drugu ligu, te je čovjek živio sve to dok je bio tu. Mi se čujemo i dan-danas, te smo u dobrim odnosima. Veli hvala na svemu i nema načina da mu se zahvalim.
Sve ovo što smo rekli u praksi jako puno košta. Znamo da bez novaca je jako teško funkcionisati. Koliko uspjevate da se izborite za budžet koji nije mali, a ne moramo ga čak ni spominjati, ali je opet budžet kakav-takav. Koliko imate uopšte pomoći od lokalne zajednice?
– Živimo u BiH, odnosno u državi u kojoj nema zakona o sportu. S druge strane, doprinos lokalne zajednice našim svim troškovima nije ni 0.01%. Sve su to privatni sponzori i ima ljudi koji nisu iz Kruševa, a i oni koji jesu, te su prepoznali naš rad. Mislim da smo napravili tu neki pomak. Sve te privatne firme koje nam pomažu su izabrali baš Kruševo i nije to slučajno, a i mi smo njih svojim radom privukli, te su oni krenuli da ulažu još više.
Rekli ste sami da je cilj Prva liga FBiH, a kada imate taj cilj, vjerovatno o tome razmišljate kako se plasirati i kako onda opstati u Prvoj ligi FBiH. Vrlo je jasno da Druga liga je opet kvalitet niže u odnosu na taj rang takmičenja.
– Nije toliko velika, ali je razlika u kvalitetu. Bit će borba velika. Čapljina i mi smo tu izjednačeni, a Brotnjo je samo dva boda iza nas. Bit će to do kraja baš zeznuto. No, pokušat ćemo ostvariti naš cilj. Nakon toga ide taj baraž, kojeg treba da prođemo, a ako uspijemo, mi već imamo plan kako ćemo dalje. Već imamo spremljen plan finansiranja i opstanka u Prvoj ligi FBiH ako uspijemo da prođemo,
Koliko čovjek mora biti ”nenormalan”, pa se uhvatiti u koštac sa svim tim problemima koje treba riješiti?
– Mislim da je to najbolje pitanje. Ovdje trebaš biti baš abnormalan da radiš ovaj posao. Međutim, doneseš odluku da radiš tako nešto, tako ti razum nalaže i tako hoćeš. Ima tu dosta situacija koje se kose sa drugim. Međutim, mislim da ”normalan” čovjek ne bi mogao ovo raditi. Ja ovdje radim 24 sata.
Da imate čarobni štapić, gdje bi sebe stavili na kraju 2026. godine?
– Nadam se da ćemo na kraju 2026. godine biti u Prvoj ligi FBiH, rekao nam je na kraju razgovora Čule.
Datum i vrijeme objave: 28.01.2026 – 20:40 sati
