Gostujući u podcastu Bilda, Muslićevrazgovorje bio nešto drugačiji od uobičajenih, jer se dotakao svojih početaka i puta od trnja do zvijezda kroz koji je gradio svoju trenersku karijeru.
Istakao je da je njena suprugaEnsadanjegova stijena, dodavši da je tri putasnažnija od njega, te dabez njene podrške nikada ne bi uspio.
–Svi znaju onu izreku. Iza svakog snažnog muškarca stoji snažna žena. Supruga Ensada je tri puta snažnija od mene. Ona je moja stijena. Bez njene podrške nikada ne bih uspio, istakao je Muslić, pa dodao:
– Čak i kada sam bio kod kuće i radio u Austriji kao trener u Akademiji, ni tada to nije bilo 50:50. Bilo je 80:20. Osamdeset posto je radila Ensada, a dvadeset posto ja.
Muslić se potom osvrnuo i na igre Schalkea, koji trenutno drži lidersku poziciju u 2. Bundesligi, a poseban akcent stavio je na defanzivni segment svoje ekipe.
– Ne možeš osvojiti niti jedan bod ako u prosjeku primaš tri gola po utakmici. To jednostavno ne ide. U tom slučaju moraš biti Bayern i postizati četiri gola svaku utakmicu. Ja sam već pokazao kako se možemo stabilizovati, poručio je Muslić, pa dodao:
– U ovom prvom procesu, u ovom prvom koraku, cilj je bio jednostavno napraviti stabilan Schalke. Ono što je najvažnije, taj put smo od prvog dana jasno zacrtali i od prvog dana krenuli sa njim, a momke smo jednostavno poveli sa sobom.
Zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, Muslić je izbjegao u Austriju, a sada je ispričao i kako je izgledao njegov život u Innsbrucku.
–U Innsbrucku smo dobili prvi stan, a prije toga živjeli u jednoj sobi za osoblje od mislim 12 kvadratnih metara i to bez toaleta, bez kuhinje. Moja sestra, tata, mama i ja. I onda dobijemo prvi stan. Sretniji nismo mogli biti. Moji roditelji su konačno imali spavaću sobu. Imali smo toalet. Ono što je za svakog čovjeka normalno, mi jednostavno nismo imali, a sestra i ja smo spavali u dnevnoj sobi na kauču na razvlačenje. To je bio luksuz. Gledali smo televiziju i to je bilo super, istakao je Muslić, pa dodao:
– To je bio korak za nas. Korak naprijed u bolju budućnost. Taj prvi stan nikada neću zaboraviti. Jednom godišnje obično odem u Innsbruck i opet se vratim tamo. I jako sam sretan kada sam tamo, jer se ta sjećanja ponovo jave. To mi daje ravnotežu, da u glavi ostanem smiren, da ne reagujem prebrzo, ali i da obje noge ostanu čvrsto na zemlji.
Kompletno gostovanje Muslića u podcastu Bilda možete pogledati na videoprilogu ispod teksta.
Datum i vrijeme objave: 28.01.2026 – 09:56 sati






