Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 1. februara slavi 138. rođendan. Ogroman je to jubilej za najveću i najznačajniju instituciju koja potpada u onu grupu sirotih sedam o kojima niko ne želi da brine, samo iz jednog razloga: imaju državni predznak.
Značaj Zemaljskog muzeja BiH ogleda se u mnogo čemu, od naučnoistraživačkog rada do arhiviranja historijskog blaga naše države i predstavljanja ih široj publici. Teško je, ustvari, nabrojati sve one faktore koji govore u prilog da se trebamo brinuti o ovoj instituciji, ali ako bi trebalo izdvojiti nekoliko onih najbitnijih, među njima bi sigurno bila Sarajevska hagada. Upravo ovu knjigu neprocjenjive vrijednosti ćete imati priliku pogledati besplatno na rođendan Muzeja.
Prava priča
Neslavno je dospjela huda Hagada u medije ponovo ove sedmice, potpuno politiziranom i nimalo činjenično utemeljenom izjavom predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, koji je svojim domaćinima u Izraelu kazao da bi Sarajevsku hagadu trebalo “vratiti” u Izrael. Valjda čovjek mislio da sve što je jevrejsko treba biti u Izraelu.
Mnogi su mu kazali, a evo i mi ćemo – ne može biti dalje od istine.
Prava priča Sarajevske hagade, jevrejskog rukopisa koji sadrži tradicionalni tekst i ilustracije povezane s obredom jevrejskog praznika Pesah (Pashu), odnosno večere seder, počinje u 14. stoljeću. Napisana je rukom na pergamentu, bogato oslikana zlatom i pigmentima, a smatra se jednom od najstarijih i najljepših sefardskih hagada na svijetu.
Upravo činjenica da je to sefardska hagada najbolje govori o tome da ona ne da nije potekla iz Izraela, nego tamo nikada nije ni bila. Naša, Sarajevska hagada potiče iz sjeverne Španije (najvjerovatnije Barcelone) i vjeruje se da je kreirana oko 1350, u vrijeme kada su sefardski Jevreji stvarali kulturno-vjerske rukopise zaista posebne umjetničke vrijednosti.
Sarajevska Vijećnica bila je u znaku Hagade povodom 75. godišnjice Pobjede nad fašizmom
Bogate minijature, te biljne i figurativne dekoracije na njenim stranicama ne samo da prate biblijski tekst o izlasku Jevreja iz egipatskog ropstva nego i otkrivaju interkulturne veze između tadašnjih jevrejskih, kršćanskih i islamskih umjetničkih tradicija. Pazite – veze, a ne razlaze. Suživot, a ne podjele na naše i vaše. Nije ni čudo što je naposljetku završila u Sarajevu, gdje je od svih njegovih stanovnika, ne samo Jevreja, njegovana kao “naša”.
– Sarajevska hagada pored teksta sadrži brojne ilustracije, minijature, inicijale. A to nije specifično, jer se smatralo da je kod Jevreja stroga zabrana prikazivanja likova, kao u islamu. Ova Hagada je pokazala da to nije tako, kaže Enver Imamović, profesor koji je zaslužan što je Hagada preživjela sarajevsku opsadu i koji je napisao knjigu o njoj.
– Čitava jedna nauka se počela baviti njenim istraživanjem, tako je ova Hagada pokrenula izuzetno važno pitanje i puno je o tome napisano, jer je ona prva oslikana knjiga te vrste, ističe Imamović.
Imamović naglašava činjenicu da je ona stara više od 700 godina, ali i više od toga, ističe njenu sudbinu.
– Kao što čovjek ima svoju sudbinu, tako je i ona ima. Već dugo vremena istražujem, pratim kroz šta je prolazila, a uz nju su i sudbine ljudi koji su je imali i čuvali, dodaje Imamović.
Upravo ta biografija naše Hagade je uistinu impresivna. Svoj dom ovdje pronašla je nakon historijskih putešestvija kroz pola Evrope. Nakon Dekreta o protjerivanju Jevreja iz Španije 1492, Hagada je sa prognanim jevrejskim porodicama krenula na put. Mnogi od njih otišli su na sjever Afrike, a neki su krenuli sjevernije u Evropu.
Neki zapisi govore o tome da se Hagada nalazila u Italiji u 16. stoljeću, a historijski izvori pretpostavljaju da su je sefardski Jevreji doveli do Sarajeva kroz rute preko Venecije i Soluna. Sve do kraja 19. stoljeća rukopis je bio u privatnom posjedu sarajevske sefardske porodice Koen, dok ga 1894. nisu, za simboličnu cifru, prodali Zemaljskom muzeju u Sarajevu – tada novoj kulturnoj instituciji pod austrougarskom upravom.
– Nakon toga Nacionalni muzej iz Budimpešte nudio je za nju 50.000 forinti. Kasnije su i druge zemlje nudile basnoslovne cijene, kaže Imamović.
Historijske patnje Sarajevske hagade, od dolaska u Zemaljski muzej, nikada suštinski nisu prestale. Uslijedio je Prvi, pa onda i Drugi svjetski rat, a potom i agresija na Bosnu i Hercegovinu. Svi ti historijski momenti imali su direktan utjecaj na Hagadu i uvijek se našao neko ko je ispod oka vrebao svoju priliku.
Posebna i često prepričana storija o njenom spašavanju vezana je i za opsadu Sarajeva. Tada je u glavnoj ulozi bio upravo Enver Imamović.
– Nisam je samo ja spasio, tu je bila ekipa policajaca koji su stavili glavu u torbu zajedno sa mnom. Prvo smo jedva otvorili jednu kasu u kojoj smo našli repliku. Onda smo drugu čeličnu kasu razbijali krampama, lopatama, čekićima, dlijetima. I kada smo je uspjeli otvoriti, našli smo original. Završili smo u pet naveče kada je grad bio pod granatama. Nekako smo se uspjeli probiti do Centralne banke. Sve smo to odnijeli na sigurno i tako je spašena i tokom opsade, kaže Imamović.
I prošle godine je Hagada dospjela pod pažnju javnosti, kada je Zemaljski muzej BiH odlučio da sav novac od prodaje ulaznica i publikacija vezanih za Sarajevsku hagadu donira u korist naroda Gaze. To je bio potez zbog kojeg su Muzej i njegov tadašnji direktor Mirsad Sijarić primili sijaset prijetnji, ali i potez na koji bi sefardski Jevreji, koji itekako znaju šta je teror, bili ponosni.
– Mi smo iskoristili važnost Zemaljskog muzeja da ukažemo na pravi problem. Stvarnost je da se tamo grupa ljudi ciljano, pred očima čitavog svijeta i uz dobru podršku velikog dijela tog svijeta, uništava, istrebljuje na najokrutniji način, preseljava, izgladnjuje, a ljudi nalaze opravdanja za to. Mi smo digli svoj sitni glas protiv toga, kaže Sijarić.
Dokaz multietničnosti
I tada je glas digao pomenuti političar iz manjeg entiteta.
– Ja sam njegovu reakciju pozdravio zato što je on prvi koji je napisao pravilno ime naše institucije – Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Ja sam to vidio kao izraz poštovanja institucija države, dodaje Sijarić.
Sarajevska hagada ima neprocjenjivu kulturnu i historijsku vrijednost. Ali, dok se njena materijalna vrijednost teško može izraziti u novcu, kulturna i simbolička vrijednost znatno nadilazi svaku zamišljenu cifru. UNESCO ju je uvrstio u Registar sjećanja svijeta (Memory of the World), ističući je kao tihog svjedoka historije i preživjelog svjedoka mnogih turbulentnih trenutaka, te kao neprocjenjivo kulturno dobro čovječanstva.
Za mnoge, Hagada nije samo vjerski tekst nego simbol opstanka, tolerancije i međusobnog poštovanja.
– Sarajevska hagada je dokaz multietničnosti Bosne. Ona svjedoči da čak i u najgorim vremenima tuđe vrijednosti nisu uništene, ističe Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, koji je vjerovatno dao najbolji odgovor na besmislenu inicijativu.
– Hagada, dragocjeni rukopis koji je svoj naziv dobio upravo po Sarajevu, ostaće u glavnom gradu BiH za “vijeke vjekova”. Previše je opasno da Hagada napusti Sarajevo, a kamoli da ide negdje dalje, posebno na mjesta gdje nikad nije bila, zaključuje Finci.
Datum i vrijeme objave: 28.01.2026 – 06:50 sati
