Minka Jašerović kazala je da je srpska vojska dolazila u njihov zaselak Brkići i tražila oružje, te da se nisu mogli kretati i nabavljati hranu. Ona je navela da je rano ujutro 10. jula 1992. vojska zakucala na vrata njihove kuće.
“Vojska je ušla, odvela brata koji je bio maloljetan, starijeg brata koji je imao 24 godine i oca koji je bio ‘38 godište”, kazala je Jašerović, dodajući da su odvedeni i drugi članovi familije i komšije.
Rečeno je da ih vode na ispitivanje. Svjedokinja je kazala da su plakali, a da su im vojnici rekli da ne plaču i da će se vratiti.
“Nikad se više vratili nisu”, kazala je Jašerović.
Ona je navela da su čuli pucnje i da su u Ćehićima gorile kuće. Prema njenim riječima, tog ili narednog dana došao je jedan komšija i donio njenoj majci noktaricu starijeg brata, kazavši: “Pendrek odskače od njega koliko je jak”.
Jašerović je ispričala kako je vojska došla i kazala im da otvore prozore, jer će minirati džamiju. Ona je kazala da je čula kad govore: “Naš jedan ubijen, njihovih sto”.
U septembru im je, kako je navela, rečeno da se isele i odvezeni su prema Vlašiću.
Ona je kazala da su u novembru 1996. saznali da su otac Sabit i mlađi brat Almir pronađeni u masovnoj grobnici Lanište, a stariji brat Hasib na Crvenoj zemlji.
Jovo Kevac optužen je u svojstvu komandanta Saničkog bataljona za zločine u Biljanima počinjene 10. jula 1992. godine. U optužnici se navodi da je optuženi imao kontrolu nad pripadnicima vojske i policije koji su proveli akciju “čišćenja”, u okviru koje su odveli oko 250 muškaraca u školu i dom, te ih izvodili u grupama i ubijali.
Mirsad Subašić kazao je da je živio u zaseoku Polje u Biljanima i da su mještani predali lovačko oružje. On je rekao da su ljudi odvođeni i da su neki završavali u logorima, a da se on skrivao u šumi.
Ispričao je kako je krajem juna s drugima odveden iz jedne vikendice i nakon zadržavanja i zlostavljanja u školi prebačeni su u policiju u Ključu, a potom u logor “Manjača”. On je kazao da je na Manjaču odveden s dva brata, a da su oca pustili.
Poslije izlaska iz logora saznao je da je njegov otac Aljo, koji je bio 1931 godište, ubijen sa oko 250 drugih mještana.
“U Laništu u jami je završio kao i oni”, kazao je Subašić.
Na pitanja branioca Sime Tošića, svjedok je rekao da nije imao ratni raspored ni pozivan od vojske. Naveo je da su ga mještani zvali u srpsku vojsku, da idu na Kupres, ali da je to odbio.
Suđenje se nastavlja 16. decembra.
Datum i vrijeme objave: 27.11.2025 – 11:15 sati
