Koliko smo puta u životu puštali muziku, znajući koliko zvuk utiče na naše raspoloženje?
Kada smo tužni, kada smo srećni, kada želimo da izrazimo ljubav, zahvalnost, kada smo ponosni, kada se izvinjavamo…
Koliko puta osoba izražava svoju naklonost ili saosjećanje uz muziku u pabu?
Pomenimo i prevodioce koji su svoje emocije uspeli da ispolje samo u kafani. Ovo je, naravno, tema za studenta doktorskih studija. Zašto muškarcima na Balkanu je teško da izraze svoje emocije?
Muzičko obrazovanje u mojoj generaciji je bilo nešto mora. Pa, skoro svi su krenuli barem u osnovnu muzičku školu. A znalo se koliko si muzikalan jer je najmanje muzikalan donio kući flautu. Instrumenti su uglavnom nabavljeni iz škole i naravno vraćeni nakon upotrebe.
Nije postojao internet koji bi uvjerio roditelje da sviranje instrumenta razvija mozak djeteta.
Jednostavno, slušali smo šta sistem govori. Šta kaže učiteljica? Šta kaže struka?
Apsolutno svi zajedno su verovali da je bolje da deca idu u muzičku školu nego da se druže kod kuće ili na ulici.
Muzika nije bila privilegija, kao ni vježbanje mozga. Ko god je hteo da razvije mozak mogao je. I on se ohrabrio.
Danas djeca više treniraju neke druge mišiće. I u tome su ohrabreni.
Ko se još trudi da trenira moždane sklopove. Dajte samo ono što je odmah vidljivo!
Umjesto toga, htio sam vam reći kako je najteže svirati violinu. Vježbate godinama i ne proizvedete nijedan zvuk koji prosječno uho može podnijeti duže od tri sekunde.
Samo najjači ljubitelji muzike ne odustaju od učenja ovog instrumenta.
Danas izražavam svoje divljenje violini i svim žičanim instrumentima jer nijedan orkestar ne zvuči tako posebno, zaokruženo kao onaj koji u svom sastavu ima violinu.
Prestanite svaki put kada neko svira violinu – znamo da već deceniju vežbaju svaki dan, ozbiljno.
Stanite i slušajte srcem. Muzika je lek za našu dušu.
Dok kuhate u ovim vrućim danima, pomaže vam – Koncert za violinu i orkestarVivaldi.
