Internet je preplavljen skepticizmom prema navodno nadolazećem višku ponude nafte .
Analitičari napominju da uprkos procjenama Međunarodne agencije za energiju ( IEA ) o povećanju zaliha od 800 miliona barela ove godine i 1.200 miliona barela sljedeće godine, većina toga još nije prikazana u podacima.
Donja slika prikazuje procijenjeno povećanje zaliha izračunato korištenjem razlike između globalne ponude i globalne potražnje. Također se pretpostavlja da će proizvodnja OPEC-a ostati konstantna od juna 2025. do kraja 2026. godine.
Implikacija je da postoji ogroman višak ponude i zalihe se gomilaju, što već vrši pritisak na cijene.
Reakcije javnosti na cijenu nafte
Reakcije na ovo uključivale su kritike IEA kao nesposobne ili nepoštene. Neki također tvrde da neuspjeh u stvaranju zaliha ukazuje na zatezanje tržišta i sada i u narednim mjesecima, više nego što agencija predviđa.
Svakako, IEA je često potcjenjivala potražnju izvan zemalja članica IEA. Tamo se podaci kreću od kasnih do loših. A ako je to sada slučaj, ravnoteža na tržištu je mnogo manje prijeteća nego što se predviđalo.
Neke od kritika su neosnovane. Prognoze IEA su pristrasne u mjeri u kojoj su pristrasni i ljudi koji ih daju.
Isto se može reći i za izvještaje EIA-e, OPEC-a , kao i za komentatore na tržištu. I iako institucionalne pristranosti mogu postojati, one nisu jednostavne. IEA je često upozoravala na predstojeće skokove cijena. Sada imamo prognozu IEA-e koja implicira izuzetno slabo tržište, kao da se njihova pristranost nekako preokrenula.
Nema sumnje da se dionice ne ponašaju kako bi trebale.
Donja slika prikazuje promjene u zalihama u poređenju sa implicitnim stanjem (ponuda minus potražnja).
Brojke za 2024. godinu čine se prilično usklađenima, s promjenama zaliha blizu očekivanih. To se mijenja ove godine, kada je trebalo doći do ogromnog povećanja zaliha – oko 500 miliona barela, ili 1,5 miliona barela dnevno, u prvoj polovini godine u poređenju s ‘uočenim’ povećanjem zaliha od samo 0,5 miliona barela dnevno.
Dakle, gdje je nafta nestala?
Zalihe izvan zemalja IEA nisu uključene u gore navedene podatke. S obzirom na to da se polovina globalne potrošnje nafte odvija izvan OECD-a, očekuje se da će rast zaliha u OECD-u, prikazan na gornjem grafikonu, činiti samo oko polovinu ukupnog rasta.
Što je još važnije, IEA izvještava da su kineske zalihe porasle za 110 miliona barela od aprila do augusta ove godine. To je više od 700.000 barela dnevno. (EIA je procijenila da su od januara do augusta iznosile čak 900.000 barela dnevno.)
Ovo lako objašnjava nesklad bez potrebe za pretpostavkom da je potražnja podcijenjena za milion barela dnevno. Možda je tako, ali u tom slučaju bi slika zaliha izgledala mnogo lošije nego što trenutni podaci sugeriraju.
Što se tiče tržišta u budućnosti, stepen povjerenja u projektovanu tržišnu ravnotežu IEA trebao bi biti još veći.
Čak i ako procjene potražnje budu premašene za oko milion barela dnevno, višak na tržištu će i dalje premašiti dva miliona barela dnevno do 2026. godine.
Ako bi se pretpostavilo da polovina te nafte završi u zalihama OECD-a, kao što pokazuje grafikon ispod, teško je izbjeći zaključak da će tržište biti pod značajnim pritiskom u narednim mjesecima.
Priroda ovogodišnjeg rasta zaliha, koji je očigledno u velikoj mjeri koncentrisan u kineskim državnim dionicama, važna je jer se ponašanje državnih i komercijalnih dioničara značajno razlikuje.
Komercijalni dioničari će ponekad povećati svoje zalihe ako očekuju rast cijena i prodati ih ako misle da će buduće cijene biti niže. To pojačava cjenovne cikluse. Zemlje dioničari nastoje kupiti i skladištiti naftu kao zaštitu od budućih poremećaja u opskrbi, bez obzira na kretanja na tržištu.
Kineski motivi za gomilanje zaliha
Postoje tri moguća motiva za kupovinu dionica od strane kineske vlade. Prvo, njihov željeni nivo zaliha zavisi od uvoza, koji je u prethodnom periodu rastao. Zatim, mogućnost da će sankcije uticati na rusku opskrbu naftom podstiče ih da povećaju rezerve kao osiguranje. I konačno, moguće je da se vlada boji da bi neki politički spor mogao dovesti do pokušaja embarga na njihovu kupovinu nafte.
Potonji motiv može odražavati ili planove kineske vlade da preduzme neke agresivne poteze za koje se boji da bi mogli izazvati embargo. Ili bi jednostavno mogla biti procjena da je politika SAD-a toliko nepredvidiva da je potrebno povećati nivo zaštite od mogućeg embarga.
Kinesko odlučivanje o željenom nivou rezervi nafte očito nije transparentno. Promjene se primjećuju, ali sa zakašnjenjem, dok šta ih podstiče na kupovinu ili nekupovinu ostaje nepoznato.
Budući da ne znamo tačno zašto vlada povećava svoje strateške zalihe, niti koji je njihov ciljani nivo, buduće kupovine (ili prodaje) se ne mogu predvidjeti.
Poremećaji na tržištu
Vrlo realna mogućnost da kupovina naglo prestane znači da bi se ravnoteža na tržištu mogla brzo i ozbiljno promijeniti.
Ako globalna ekonomija bude jaka tokom sljedeće godine, a sankcije protiv Irana, Rusije i Venecuele budu pooštrene, tržišna ravnoteža bi mogla biti znatno stroža nego što su projekcije IEA.
Višak od dva miliona barela dnevno je sasvim moguć kao godišnji prosjek. Ipak, u prvoj polovini godine bi i dalje moglo doći do primjetnog povećanja zaliha približno tog obima čak i u scenariju rasta cijena.
To ne bi predstavljalo preveliki izazov za tržište. Uslov je da Kina nastavi kupovati milion barela dnevno za svoje strateške rezerve.
Međutim, prekid tih kineskih kupovina mogao bi prijetiti da zalihe pretvore u poplavu. OPEC+ bi morao ponovo intervenirati kako bi spriječio kolaps cijena.
Michael Lynch, saradnik Forbesa
