Problemi vrhunskog tenisa: Zvijezde iscrpljene dugom sezonom i povredama

Igrače iscrpljuje pretrpan kalendar i nedostatak brige upravljačkih tijela za njihovu dobrobit.

Elina Svitolina jednostavno nije mogla nastaviti. Njen optimistični početak sezone 2025. zamijenila je frustracija, jer su mentalni i emocionalni pritisak stalnih takmičenja, putovanja i stresa ostavili svoj trag. 31-godišnja teniserka je shvatila da bi nastavak takmičenja samo pogoršao situaciju i u septembru je odlučila prerano završiti sezonu, navodeći ‘izgaranje’ (burnout) kao razlog.

Svjetska 14. teniserka nije jedina koja se osjeća ugušeno zbog svog sporta. Ovo je bila još jedna godina ispunjena nevjerovatnim partijama i uzbudljivim mečevima, ali proteklih 11 mjeseci obilježili su i fizički i mentalni problemi s kojima se suočavaju mnoge zvijezde tenisa.

Jack Draper, Zheng Qinwen, Holger Rune i Arthur Fils bili su primorani da napuste teren zbog ozbiljnih dugotrajnih povreda. Drugi, poput Ons Jabeur (koja je kasnije objavila da je trudna), Darije Kasatkine i Eline Svitoline, osjećali su da nemaju izbora nego da se povuku zbog mentalnih problema. Biti istaknuti teniser donosi značajne privilegije i bogatstvo, ali njihovi izazovi su neosporni.

Povrede su dio vrhunskog sporta, gdje sportisti stalno pomjeraju svoje tijelo do granica u potrazi za uspjehom, ali mnogi smatraju da tenis nije učinio dovoljno da zaštiti svoje igrače. U posljednjih nekoliko mjeseci, sve veći broj odsustava sa turnira ponovo je pokrenuo raspravu o staroj temi: dugom i iscrpljujućem kalendaru sporta.

Ove godine, pauza između sezona koja je počela u ponedjeljak trajat će zvanično samo pet sedmica i četiri dana, od 24. novembra do 1. januara. Nisu svi muški igrači nastupali na Davis Cupu, posljednjem događaju sezone, ali i sama iscrpljujuća sezona od deset i po mjeseci duža je od većine sezona u drugim sportovima.

Prigovori na raspored postoje već decenijama i tokom godina bilo je pokušaja da se problem riješi. Međutim, nove ideje rijetko traju u fragmentiranom sportu koji drži zajedno sedam službenih tijela – Association of Tennis Professionals (ATP), Women’s Tennis Association (WTA), International Tennis Federation (ITF), Australian Open, French Open, Wimbledon i US Open. Svaka organizacija snažno štiti svoje interese, koji se ne moraju nužno poklapati ni s igračima ni međusobno.

Zheng Qinwen je jedna od igračica koja je bila primorana da napusti teren zbog ozbiljnih povreda. Foto: Andy Rain/EPA

U međuvremenu, raspored je zapravo postao još restriktivniji na više načina. Mnogi vrhunski igrači tvrde da produženi ATP i WTA 1000 turniri od 12 dana dodatno iscrpljuju. Pokušaji da se igrače motiviše na češće nastupe kroz finansijske i rang-lista kazne također izazivaju nezadovoljstvo.

U kalendar će od 2028. biti dodat unosni 10. ATP Masters 1000 turnir u Saudijskoj Arabiji. Sezona nije samo duga, već je i izuzetno ‘zgusnuta’. Situaciju dodatno komplikuju različiti interesi igrača – takmičari nižeg ranga koji ranije ispadaju, igraju manje mečeva sedmično i zarađuju manje novca, često trebaju više prilika za nastupe.

Ovo je vrlo osjetljiv period u sportu. Professional Tennis Players’ Association (PTPA), koju je suosnovao Novak Đoković, i dalje vodi kolektivnu tužbu protiv ATP-a, WTA-e, ITF-a i grand slam turnira, optužujući ih da funkcionišu kao „kartel“ držeći nepravednu monopolsku kontrolu nad elitnim tenisom.

U isto vrijeme, većina igrača iz top-10 svijeta potpisala je pisma i održala sastanke s predstavnicima grand slam turnira, koji su toliko moćni da djeluju po vlastitim pravilima i često bez uključenja igrača. Oni su tražili od turnira da veći dio prihoda dijele kroz nagradni fond i da stvarno doprinesu koristima za igrače. Jannik Sinner, Iga Świątek i Jack Draper javno su izrazili svoje frustracije.

Tijekom ATP Finals turnira prije nešto više od sedmicu dana, predsjednik ATP-a, Andrea Gaudenzi, održao je informativnu konferenciju za medije, obrađujući mnoga od ovih pitanja. Bivši igrač, Gaudenzi je iskazao razumijevanje za pritužbe igrača, ali je istakao da je rješenje u inteligentnijem planiranju rasporeda. Drugim riječima, fokusirati se na najznačajnije turnire i ignorišući iskušenje da se prihvate naknade za nastupe na manjim događajima ili egzibicijama.

Predsjednik ATP-a, Andrea Gaudenzi, uručuje Janniku Sinneru trofej za ATP Finals 2025. Foto: Marco Bertorello/AFP/Getty Images

Oni koji se žale na napor dok nastupaju na egzibicijama tokom slobodnih sedmica posebno su izloženi kritikama. Carlos Alcaraz je bio primoran da se povuče sa Davis Cupa zbog povrede zadnje lože koju je zadobio tokom ATP Finals, nakon što je ove godine odigrao 81 zvanični meč.

Pored redovnog rasporeda, Španac je učestvovao na Laver Cupu, Six Kings Slamu u Saudijskoj Arabiji i egzibiciji u Puerto Ricu. Svjetski broj 1 će prije Australian Opena u januaru odigrati najmanje tri unosne egzibicije u SAD-u i Južnoj Koreji.

Alcaraz spada među igrače koji tvrde da egzibicije zahtijevaju minimalan napor za znatno više novca nego većina redovnih turnira, što ih čini logičnim izborom za nastup.

Gaudenzi, čiji je plan ATP OneVision zaslužan za proširenje ATP i WTA 1000 turnira, također je jasno dao do znanja da nije zainteresovan za skraćivanje trajanja tih turnira. On smatra da prihod koji donose prošireni Masters 1000 turniri, posebno zbog mnogo većeg broja prodatih ulaznica, opravdava njihovo povećanje. Sigurno je licemjerno kritikovati igrače zbog finansijski motivisanih odluka u rasporedu, dok se istovremeno održava nepopularan format turnira iz istog razloga.

Aryna Sabalenka drži led na glavi zbog visokih temperatura na Wimbledonu ranije ove godine. Foto: Julian Finney/Getty Images

Pretrpan, neefikasan i nefunkcionalan kalendar sporta jednostavno se nije dovoljno promijenio tokom posljednje tri decenije. Idealno bi bilo da se različita upravljačka tijela udruže, sruše postojeći sistem i počnu iznova, stavljajući zdravlje igrača u prvi plan i uvodeći logičniji raspored i vremenski tok turnira širom svijeta.

Drugi problemi koji zahtijevaju rješenje uključuju osiguranje da su igrači što bolje zaštićeni od ekstremnih vremenskih uslova, te strožija kontrola brzine terena, lopti i uslova igranja.

Odluke o ovim pitanjima trebale bi se donositi uz veće uključivanje igrača, uzimajući u obzir njihove opravdane brige o opterećenju, a istovremeno osiguravajući dovoljno mogućnosti za zaradu profesionalcima nižeg ranga. Međutim, sve dok je upravljanje sportom razjedinjeno, promjena neće biti.