U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom I Vukom, arhitekta Amir Vuk Zec, ugostio je Amilu Buturović profesoricu, istraživačicu i Sarajku koja već dugo živi i radi u Kanadi, ali koja svojim radom i promišljanjem neprestano i iznova otvara prostore sjećanja, identiteta i kulture Bosne i Hercegovine.
Amila Buturović rođena je i odrasla u Sarajevu, gdje je diplomirala orijentalistiku. Zahvaljujući Aga Khanovoj stipendiji, svoje postdiplomske studije nastavila je na Univerzitetu McGill u Montrealu, gdje je magistrirala i doktorirala na Institutu za islamistiku. Tokom akademskog formiranja boravila je i istraživala u Turskoj, Indoneziji i Sjedinjenim Američkim Državama, gradeći jedinstvenu perspektivu o povezanosti kulture, religije i prostora.
Njen rani akademski interes bio je usmjeren na srednjovjekovnu arapsko-islamsku misao i kulturu, ali su je ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini usmjerila ka novim temama — kulturološkim pitanjima vezanim za Bosnu I Hercegovinu u osmanskom periodu, te načinu na koji prošlost oblikuje naše savremeno razumijevanje identiteta i nasljeđa.
Danas je redovna profesorica na programu za religiju i kulturu pri Odsjeku za humanističke nauke na York univerzitetu u Torontu, gdje živi sa svojom kćerkom Asjom i dva bosanska tornjaka.
Sehara na tavanu
U posljednjih nekoliko godina Amila svoj istraživački fokus usmjerava ka kulturi zdravlja, sa posebnim naglaskom na okultnim praksama i ezoteričnim učenjima. U saradnji sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine, proučava artefakte koji svjedoče o dugotrajnoj prisutnosti tajanstvenih znanja i vjerovanja na ovim prostorima — spajajući arhivske pisane izvore s materijalnom kulturom. Kroz taj rad, ona pokušava vratiti u žižu kulturnog pamćenja jedan složen, često zanemaren sloj bosanskohercegovačke baštine.
U razgovoru sa Amirom Vukom Zecom, otvorene su teme koje su istovremeno lične i univerzalne — prostor, baština, kultura sjećanja, odnos prošlosti i budućnosti, tajanstvene nauke, pa čak i one, kako Amila kaže, „puke banalne politike“ koje neizbježno određuju naš svakodnevni život.
Nakon snimanja, Amila je podijelila i svoje utiske o razgovoru:„Amirova intelektualna radoznalost je zarazna: sluša pažljivo, odgovara promišljeno, pokazuje iskren respekt prema sagovorniku. A kada dijeli svoja mišljenja to čini bez imalo arogancije, nekako pripovjedački i nimalo propovjedački. Obogatio me razgovor s Amirom, naučila sam dosta slušajući njegova kritička zapažanja i mnogobrojne anegdote o prostoru u kojem sam rođena i za koji me vežu najljepša ali i najbolnija sjećanja. Ovakvi susreti su mi dokaz da dijalog, koliko god da je kratak, ne mora biti sveden samo na razmjenu riječi, već da se sa pravim ljudima može pretvoriti u priliku za stvaranje smisla i otvaranje vidika za nova razmišljanja i rad.“
Amir Vuk Zec i Amila Buturović/
Epizoda podcasta O prostoru sa Zecom I Vukom, u kojoj je gostovala Amila Buturović, donosi razgovor koji nadilazi granice prostora i vremena, to je dijalog o Bosni, svijetu, znanju i nasljeđu i o onome što nas, bez obzira gdje živimo, uvijek vraća korijenima i potrebi da razumijemo prostor koji nas oblikuje.
– Mene su, malo pred pandemiju, malo prije nego što smo se svi zaključali, pozvale kolege iz Etnološkog odjeljenja, koji znaju šta sve tamo ima, pozvale da pogledam dio fundusa koji je doslovno stajao zaključan na tavanu i koji je sadržavao predmete raznih stilova, oblika i marterijala, kao i zapise, svitke, koji pripadaju narodnoj tradiciji. Nije bilo jasno o čemu je riječ.
Međutim, kada smo se popeli na tavan i otvorili jednu od sehara, iz nje su izašli neki od najdivnijih predmeta koje sam mogla da zamislim. To je jedno takvo bogatstvo, jedno svjedočenje o istoriji i tradiciji, koje smo mi zanemarili. To su predmeti koji se tiču ezoteričnih tumačenja jedne okultne prakse u BiH. Neki od njih su dosta stari, iz predosmanskog perioda, ali većina ih je iz ranog i kasnog osmanskog perioda, pa i kasnije, iz 19. stoljeća. Historijski gledano, predmeti su od ranog vremena do danas, ali sa koncentracijom na osmanski period.
Ezoterična tradicija
To su uglavnom ono što mi zovemo zapisi, raznog tipa, talismani, hamajlije, premeti za liječenje, za dobrobit i za razne druge svrhe. Mene su najviše počeli zanimati zapisi, odnosno ceduljice na kojima je našto napisano, a koje imaju svrhu da nekome pomognu. Kroz moje istraživanje naišla sam na različite primjerke, od malih i vrlo jednostavnih, do izuzetno kompleksnih. Bilo je tu muslimanskih, ali i pravoslavnih i katoličkih zapisa. Postoji raznolikost u pogledu vjerske tradicije, ali i u pogledu pisanja, jer su neki pisani na arapskom, neki na staroturskom pismo, neki su na bosančici, neki na latinskom…
Prisutna je jedna raznolikost koja svjedoči o kompleksnosti BiH na jedan socio-lingvistički način. To je jedna poliglotska kultura zapisa. Govori o tome da su ljudi, u potrebi da se zaštite od nevidljivih sila, tražili jedni druge i pomagali jedni drugima. To je jedna duboka isprepletenost u kojoj je bilo zanimljivo posmatrati u kojoj mjeri su jedni druge kopirali, ali i jedni drugima pomagali. Osim toga, tu su primjeri jednostavnih, ali i vrlo kompleksnih primjeraka, koji spadaju, slobodno to mogu reći, među najslojevitije i najkompleksnije primjere ezoterične tradicije bilo gdje u svijetu. Nakon nekoliko godina istraživanja mogu reći da su jako kompleksni u svojom pismu, u svojoj matematici i na kraju u svojoj slikovitosti, ispričala je Buturović.
Kao generalni sponsor podcasta sa nama je, I ove godine, Wienerberger, koji će vam pomoći da izgradite dom iz snova. Odaberite Wienerberger proizvode jer imaju rješenja od poda do krova I uz njih se budućnost gradi pametno.
Datum i vrijeme objave: 25.11.2025 – 11:00 sati
