Svako od nas ima određena uvjerenja, vrijednosti i razmišljanja koja su naša suština i s njima ne možemo napraviti kompromis. Smatramo da su to neosporne istine i da bi se svi trebali složiti sa njima, samo da su razumni.
Željeti da iz svake svađe izađemo kao pobjednik nije baš lako, jer postoji “provalija” između bića i izgleda da si u pravu.
Ali s vremena na vrijeme, moramo provesti neko vrijeme s ljudima koji ne dijele naša uvjerenja. Stoga, biti u pravu nije ni približno toliko važno koliko biti zadovoljan s nekim.
O čemu se svađamo?
Možemo se sukobiti oko političkih stavova, vjerskih uvjerenja ili životnih vrijednosti. Ako se u razgovoru dotaknemo ovih tema, to ubrzo preraste u svađu u kojoj se niko ne osjeća saslušanim i uvaženim, a nakon toga uglavnom dolazi do ljutnje, zbunjenosti i uvrede!
Moramo se zapitati da li ima smisla povrijediti ili vrijeđati jedni druge u ime odbrane vlastitih uvjerenja. Umjesto da čuvamo svetost naših vrijednosti, zar ne bismo trebali više brinuti o osobi koja sjedi ispred nas? Nije li bolje biti sretni zajedno nego biti u pravu, ali sami?
Ako pokušavamo uvjeriti nekoga da prihvati naše stavove, oni su obično naši EGO u akciji. Čak i ako se pokaže da smo bili u pravu, naš ego ne poznaje zadovoljstvo i samo traži nove argumente da se kroz njih izrazi.
Budi kritičar je lako. Kritiziranje bez datog rješenja samo je naduvavanje kritičara ega.
Moramo li uvijek biti u pravu?
Takvi ljudi trebaju ljude oko sebe da uvijek prepoznaju njihovu nepogrešivost, odnosno da su uvijek u pravu. Ova potreba za nepogrešivom često je motivisana nesigurnošću, kao i potrebom da stvari držite pod kontrolom, a za to je potrebno mnogo energije, jer stalno morate dokazivati da ste u pravu.
U takvim situacijama vrlo je teško održati dobre međuljudske odnose, jer svaka strana insistira na svojoj korektnosti, pa komunikacija postaje otežana.
Kako se nositi sa potrebom da budete u pravu?
Neki ljudi nikada ne priznaju da nisu u pravu! Ovo je dijelom posljedica nedostatka adekvatnog uvida u trenutno stanje, što rezultira strahom od gubitka ugleda u društvu ili porodici. Suština je ovdje nerealna slika o sebi, a ta lažna slika može rezultirati nemogućnošću prihvatanja činjenice da nisu u pravu.
● Zrelost dolazi sa iskustvom. Jedna lekcija zrelosti je da svoje misli ne shvatamo preozbiljno i da potisnemo ego (a ne da se stalno “nadogradimo”) – sve da bismo realno sagledali celu sliku.
● Umesto da budete najpametnija osoba u društvu, koja brzo osuđuje druge, budite dobronamerni prijatelj, partner, komšija, kolega…, sposoban da oseti patnju drugih ljudi.
● Ako želite nekoga u nešto uvjeriti, prvo naučite da aktivno slušate i pokušajte razumjeti osobu preko puta vas. Čak i ako ste u pravu, nemojte ih ubjeđivati dok osoba ne osjeti da je slušate i poštujete. Lako je učiniti da se ljudi osjećaju posebnim. Postavljajte otvorenija pitanja i slušajte sa istinskom radoznalošću. Onda te ljudi više vole.
● Stavite se na mjesto te osobe (sagovornika), jer se tako mnogi nesporazumi u životu mogu riješiti.
● Pokušajte sagledati situaciju iz tuđeg ugla, jer ako posmatrate samo svoju stranu, ne razlikujete se od djeteta.
● Zapamtite, ako se naljutite tokom svađe, vaš ljutiti glas je upravo proglasio poraz.
☆ Postoji i situacija… Ako ste moćna osoba, može se desiti da ste uglavnom okruženi ljudima koji klimaju glavom bez pitanja, pomažu vam da se osjećate važnim i izuzetnim, koji se stalno slažu s vašim mišljenjem. Ali oni sigurno nisu posvećeni.
☆ Profesionalci imaju svoje talente i svoju profesiju. Ako klijent pokušava da se nametne i prati svaki detalj, vjerujući da je u pravu, profesionalac neće moći u potpunosti raditi svoj posao i osjećat će se sputano.
Stoga, ako želite uspješne rezultate i adekvatnu komunikaciju, uvažavajući tuđe mišljenje, uvijek sa zanimanjem posmatrajte i znajte kada da se povučete. U suprotnom, takva komunikacija postaje izvor sukoba i ne može pružiti konstruktivno rješenje problema.
Kada prihvatimo da smo ljudi koji mogu pogriješiti, tada stvaramo mogućnost da spriječimo greške, umjesto da ih ignorišemo.
Biti u pravu nije ni približno toliko važno koliko biti zadovoljan s nekim. Pokušajte razmišljati…
DA LI STE OD ONIH LJUDI KOJI UVIJEK MORAJU BITI U PRAVU?
KAKO REAGUJETE U TAKVIM SITUACIJAMA?
