Aida je 2020. godine sa bebom u naručju gurnuta niz stepenice u porodičnoj kući nakon što se njen bivši suprug vratio kući u alkoholiziranom stanju. Reakcija policije joj nije ulila povjerenje niti nadu da će dobiti zaštitu.
“Policija dolazi. Naravno, uzimaju izjavu i njemu kažu eto kao znamo ti oca, vozi je kući ako hoće majci, i sa mnom se raspravljaju oko toga da to nije nasilje”, ispričala je ona.
Aida, što nije njeno stvarno ime jer Detektor štiti identitet zbog prisustva maloljetnika nasilju, na izgovor da ide kod majke dan poslije, napušta dom u kojem je preživjela nasilje i odlučuje da se nikada ne vrati.
“Niti želim da trpim nečije manipulacije, financijsko nasilje, niti psihičko niti bilo koje drugo, tako da se to završilo tako što sam ja otišla kod svojih, odnosno nije se završilo. Tad je agonija i počela”, govori ona.
Aida nasilje prijavljuje i tužilaštvu. Nakon zahtjeva za stjecanje starateljstva, ona saznaje da zapisnik policije iz noći nasilja ne postoji.
Prve prepreke počinju kada sud bivšem suprugu dozvoli viđanje djeteta nekoliko dana sedmično.
“Kad je krenula njemu ići tamo na viđanje, svaki put se vraća s modricama. Svaki put – ili je to modrica ili je to masnica od pruta ili je otisak prstiju. Bilo šta od toga i vriska, plač da ne želi da ide, vriska, plač kad je vrati da je tukao. Odvedemo je ljekaru. Naravno, utvrdi se da je to bilo zbog toga, prijavi se slučaj i ponovno isto” ispričala je ona.
Uprkos medicinskoj dokumentaciji u kojoj se navodilo da je dijete žrtva nasilja, odluka institucija se nije mijenjala i otac je imao pravo na viđanje kćerke do trenutka kada je nasilje eskaliralo udarcem glavom od zid, što je prouzrokovalo nastajanje hematoma na moždanoj ovojnici zbog koje joj je bio ugrožen život.
“Ona još uvijek ima noćne more. Čak, nakon toga je utvrđena i epilepsija, odnosno počela je dobijati epileptičke napade”, priča Aida dodajući da joj je utvrđen dijabetes, da ne smije spavati sama i da se trese na povišen ton, zbog čega je od nasilja do danas na psihoterapijskom liječenju.
Istraga u njenom postupku traje već četiri godine. Njen bivši suprug dijete može viđati u njenom prisustvu, pod video nadzorom. Aida je nadležnom tužilaštvu slala urgencije kojim je zahtijevala brže procesuiranje. Ona strahuje od mogućnosti zastare, ali i ponavljanja nasilja.
Početkom 2025. godine stupio je na snagu Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji, prema kojim se žrtvom nasilja smatraju i djeca koja su bila prisutna.
Istraživanje Detektora je pokazalo i da su se postupci u predmetima nasilja u porodici od trenutka prijave nasilja do presude u više od polovine slučajeva vodili duže od godinu dana. Sutkinja Adisa Zahiragić smatra da se postupak treba voditi efikasnije i da treba biti okončan do godinu dana.
“Lično smatram da ti postupci trebaju biti kraći, da zaista dugo traju i da pravosuđe, odnosno tužilaštvo uvijek se brani situacijom da imamo daleko težih slučajeva nego što su ti slučajevi nasilja u porodici”, kazala je Zahiragić.
Uprkos tome, ona objašnjava da pravosudne institucije trebaju imaju jednak tretman prema svim predmetima.
Predsjednik Krivičnog odjeljenja Kantonalnog suda u Tuzli, Samir Jusičić, objašnjava da predmeti nasilja u porodici imaju oznaku hitnosti.
“Kad se pojavi novi predmet za krivično djelo nasilje u porodici, sve ukoliko on inače ne bi bio po redovnom toku stvari na redu da se zakaže, on će biti zakazan i prije ovih predmeta koji su možda i ranije došli, i tu se ogleda ta hitnost”, kazao je on.
U jednom od slučajeva koje je Detektor analizirao navodi se da je nasilnik u julu 2014. godine fizički nasrnuo na bivšu suprugu tokom preuzimanja djeteta. Tom prilikom joj je zadao udarac u glavu i tražio od trenutne supruge da mu donese pištolj da ubije bivšu.
Općinski sud u Tuzli je nakon skoro pet godina donio presudu po sporazumu kojom ga je u septembru 2019. godine osudio na uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine.
Sutkinja Alma Mulabdić je kao otežavajuću okolnost uzela to što je počinilac ranije sedam puta osuđivan. Međutim, u odmjeravanju visine kazne cijenila je, kako se navodi u presudi, što je nasilnik priznao izvršenje djela i korektno se ponašao tokom postupka, što je oženjen i otac dvoje djece. Detektor je dan pred objavu pokušao da kontaktira sutkinju Mulabdić koja nije odgovorila na upit.
Priznanje krivice, korektno ponašanje tokom postupka i porodični status su česte olakšavajuće okolnosti u analiziranim presudama.
“Ponekad se cijeni korektan odnos optuženog tijekom suđenja, to je već sporna okolnost da li se to može ili ne koristiti”, smatra sudija Jusičić.
On objašnjava da je ranija osuđivanost važna otežavajuća okolnost.
Datum i vrijeme objave: 25.03.2026 – 09:48 sati
